Prošlo je pola godine od eksplozije podmetnutih bombi na prozoru Dejana Anastasijevića, novinara beogradskog nedeljnika Vreme. Do danas se ne znaju ni imena bombaša ni mogući motiv napada. Sumnjivi su svi, izuzev onih devedeset i nešto odsto stanovnika koji nemaju bombu i ne znaju kako se ona aktivira.

Prošlo je pola godine od eksplozije podmetnutih bombi na prozoru Dejana Anastasijevića, novinara beogradskog nedeljnika Vreme. Do danas se ne znaju ni imena bombaša ni mogući motiv napada. Sumnjivi su svi, izuzev onih devedeset i nešto odsto stanovnika koji nemaju bombu i ne znaju kako se ona aktivira.
Ujutru posle napada predsednik Republike sreo se s napadnutim novinarom i rekao ono što šefovi država u takvim okolnostima govore: da će država učiniti sve što je u njenoj moći. Sledila su slična obećanja iz policijskih vrhova. Šest meseci kasnije, ponavljaju se pitanja koja su se nametnula u noći napada. Ko je i zbog čega hteo da ubije Anastasijevića? Ko je podmetnuo i aktivirao bombe? Da li istraga hramlje zato što su naručilac i izvršioci obezbedili moćnu zaštitu?
Policija, po pravilu, ne saopštava dokle je stigla istraga. Ispitano je, navodno, između 500 i 600 onih koji bi mogli nešto znati. U početku se nagađalo da je napad povezan s Anastasijevićevim učešćem u Kažiprstu B92, kada je govorio o presudi „Škorpionima“. Novinar nije sklon da veruje u ta nagađanja. On sluti da iza bombaša stoji političko podzemlje koje je preživelo Peti oktobar i „Sablju“. Policija ga ne mora pitati da li je siguran. Međutim, morala bi znati da čovek – čak i kad nema dokaza – zna ko ga je popreko gledao i ko mu je poručivao da pazi šta radi.
Ako Anastasijević pretpostavlja da bi napad mogao biti povezan s njegovim svedočenjem u Hagu, nadležni bi morali pomnije ići i tim tragom. Zna se šta je svedok tamo govorio, koje ličnosti i događaje je pominjao. Možda bi se na osnovu toga moglo doći do tragova koji nekuda vode. To jest, blizu onoga ko je objasnio bombašima gde stanuje D. A. i šta im je činiti na toj adresi.
Nadležni, od ministra naniže, ne propuštaju priliku da pohvale policiju. Obučena je, osposobljena i opremljena, ima vrhunske stručnjake proverene na najsloženijim zadacima u zemlji i inostranstvu. Kao takva, ona zna šta je rukopis zločina. Ostavljaju ga kako obijači trafika i stanova, tako i oni koji podmeću bombe. Kad se prepozna rukopis – pitanje autorstva je rešeno. Na osnovu onoga što je zatekla na mestu zločina, te na osnovu ostalih saznanja, za šest meseci svakodnevnog rada policija je mogla sklopiti mozaik na kojem bi se prilično pouzdano raspoznavali neki likovi. Ako se išlo tim putem – da li se na nekoj tački naglo zastalo ili namerno skrenulo, kako mozaik ne bi bio sklopljen?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari