Da li zainteresovana javnost ima neki precizniji utisak o tome šta se dešava u državnom vrhu nakon gostovanja premijera Vučića na RTS? Iskrsle su dve stvari. Prva je vezana za odlazak zaječarskog naprednjaka Saše Mirkovića iz SNS, i Vučićevu sarkastičnu reakciju u kojoj je pomenuo izbore.

Podsetimo, dosad je potpredsednik SNS Nebojša Stefanović pozivao na izbore, ali pre svega zbog koalicionih odnosa, odnosno stalne teme na tapetu – ponašanja pojedinih Dačićevih socijalista. Sada se dakle ukazujeda bi do sveopštih izbora moglo da dovede i naprednjačko pregrupisavanje, kakvo god da bude – podela u frakcije, izdvajanje nove stranke, profilisanje jake unutrašnje struje.

Dosad je važilo da se te stvari razrešavaju na skupštini SNS. Uprkos ironičnom tonu, Vučić je u vezi sa izborima pomenuo održavanje te skupštine u januaru ili februaru. Uzgred, do sada je ovaj događaj najavljivan za januar, a kad premijer pomene i drugi mesec, taj tajming ukazuje na kupovinu vremena. Sad, da li se stranka može „pročistiti“ raspisivanjem parlamentarnih izbora kad nastane nadmetanje za mesta na kandidatskim listama, pitanje je političke tehnike. Jasno je da se najavama izbora drži u lojalnosti deo partijskog članstva koji je nezadovoljan i čije ambicije nisu namirene u dovoljnoj meri. I koji su pritom prilično konfuzni u proceni sopstvenih zasluga i pozicija stečenih na osnovu njih. Jer, kako reče lider SNS, uz sva uveravanja da uopšte ne stiže da se bavi partijom od državnih obaveza, SNS je „catch all“ partija poput CDU Helmuta Kola, pokriva birače vrlo raznorodnih opredeljenja. U prevodu od umereno liberalno evropskih, do ekstremno desno pravoslavnih.

Međutim, s obzirom na to da Srbija nije Nemačka, ovakve definicije obično označavaju da je potrebno dodatno cementiranje, kako se raznorodnosti ne bi jednostavno razišle. S tim u vezi je i drugi utisak, a to je premijerovo ukazivanje na spoljni uticaj – odnosno na pokušaje stranih ambasada i obaveštajnih službi da ga oslabe. Odnosno, onoga što je premijer označio „namerama da se uruši vlada“ i umanji njen kapacitet. Poenta je, dakle, da se SNS cementira na priči o odbrani punog kapaciteta vlade, ali da izgleda da to možda neće biti dovoljno. Naravno, za odbranu je potrebno imati i dostojnog protivnika koji napada, što sama po sebi pocepana i posvađana opozicija nije. Tako da je ta uloga pripala nedefinisanom stranom faktoru, ko god se prepoznao ili nije, u njoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari