Čovjek za nazadak

Napravio sam malu privatnu anketu među poznanicima i subesjednicima. Pitao sam ih: „Kada bi bila ukinuta Republika Srpska, bi li ti bolje živio?“ Gotovo po pravilu svi su na moje pitanje ostali iznenađeni, zabezeknuti, gledali su u mene otvorenih usta, nisu znali odgovoriti.
Nimalo ne mislim da je RS sretno rješenje, pogotovo što se tiče geografije i njenih granica, o čemu sam u ovom listu u više navrata pisao, ali to isticati kao egzistencionalno pitanje svakog Bosanca i Hercegovca svakako je nesuvislo. Pored pitanja o nezaposlenosti, o radnicima koji mjesecima ne primaju plate, o penzionerima, o mladima i obrazovanju, o stanju u poljoprivredi, o zdravstvu, neproduktivno je isticati pitanje državnog uređenja kao jedino postojeće. Držim da bi to trebalo rješavati u miru i bez strasti.
Ne znam šta je starije kokoš ili jaje, ko je prije počeo da sikće – Haris Silajdžić ili Milorad Dodik, ali znam da je čelni čovjek Stranke za BIH, čovjek s jednom vijugom u glavi, s jednom misli. Njegova ambicija je da bude prvi i glavni među Bošnjacima, pa da povede boj protiv svih koji nisu muslimani. Silajdžić ima kontakata sa Srbima i Hrvatima onoliko koliko mora kao političar, a inače je okrenut samo islamskom svijetu, ovdje i u inostranstvu. Ovaj svršeni učenik medrese, dakle hodžica, nije nevin ni u dolasku mudžahedina u BIH.
Ko je samo površno pratio govore i istupe Harisa Silajdžića potpuno mu je jasno da ovaj političar ne zna ništa drugo pričati nego kako je RS vještačka i genocidna tvorevina. Zna li on išta drugo? Uvjeren sam da su njegove spoznajne moći ograničene, on ne razumije nijedan problem društva osim važnosti vjerskog i nacionalnog integriteta Bošnjaka. Mnogi su mi pričali, koji su bili s njim u razgovoru, da je to ograničen čovjek, koji jedino dobro govori jezike, posebno engleski. I nije više pitanje koliko Silajdžić zagađuje međunacionalne odnose, nego koliko i same Bošnjake okreće u tom pravcu, a da se ne bave suštinskim društvenim napretkom.
Mada se Silajdžić dosta kreće po zapadnim zemljama, on nema u sebi ničeg demokratskog osim parolaštva. Previše obilazi arapske zemlje, pa je od nekih među njima pokupio ideju o jednom narodu, jednoj vjeri i jednom vođi.
Naravno da i vladajuće strukture u Republici Srpskoj idu naruku Harisu Silajdžiću jer djeluju ishitreno, strasno. Silajdžić udari forhendom, a oni bekendom. A kako se može dogovarati je primjer s Kozlukom i Fadilom Banjanovićem Bracikom i nešto zakašnjelo rješenje pravoslavne crkve u Fatinom privatnom dvorištu. Priznajem da tamo gdje su Silajdžićevi prsti teško je voditi razgovor.