Kao student Filozofskog fakulteta u Beogradu i, na žalost i sopstvenu sramotu, samo povremeni ali direktan učesnik studentskih protesta, osetio sam se dužnim da odgovorim na tekst profesora Vladimira Ilića od 20.03.2007. Uostalom, čitaoci zaslužuju objektivniju sliku o događajima na fakultetu od predstavljene.

Kao student Filozofskog fakulteta u Beogradu i, na žalost i sopstvenu sramotu, samo povremeni ali direktan učesnik studentskih protesta, osetio sam se dužnim da odgovorim na tekst profesora Vladimira Ilića od 20.03.2007. Uostalom, čitaoci zaslužuju objektivniju sliku o događajima na fakultetu od predstavljene.
On vidi da su učesnici protesta „nekulturni i agresivni“. Ti „nekulturni“ studenti obraćaju se medijima na način vredan poštovanja. Sve odluke donose na studentskim zborovima primenjujući na najbolji način demokratske principe u malom. Organizuju projekcije filmova i radionice u toku svojih „noćnih dangubljenja“. Ta „sumnjiva lica“ bore se za prava onih koji to sami nisu u stanju, za nešto što ih se, po ovim drugima, „ne tiče“. Koliki je nivo društvene svesti studenata na budžetu u borbi za smanjenje visine školarina?
Sa tihim sažaljenjem autor govori o „siromašnim, frustriranim“ studentima. U kojoj meri je uvaženom profesoru smetalo siromaštvo studenata, dok su mu godinama finansirali primanja umesto države? Ilić odgovara predstavljajući nam u frojdovskom maniru princip, koji dosledno primenjuje i u bekstvu od sopstvene neangažovanosti: agresiju ka unutra okrenite ka spolja.
Konstatacijom istorijske osakaćenosti društva, Ilić dodaje principijelnu osnovu svom kontrabuntu. Pri tom zaboravlja karakter događaja koji je izazvao rušenje sistema čije posledice kritikuje. Kao i tada, jednako neophodna minijatura „5. oktobra“, sada je ušla u profesorovo dvorište, isprovocirajući demone licemerja.
Jedno je tačno. Karakter protesta reflektuje našu društvenu stvarnost. Ona je kod studenata obojena zabrinjavajućim nedostatkom preduzimljivosti, osećaja društvene odgovornosti, svesti o ličnom doprinosu u društvenim promenama. Kao da su oni više „zamoreni“? Kao studentu, blizina činjenica dozvoljava mi ovakav zaključak. Međutim, kratko životno iskustvo i stručna nadgradnja ne dozvoljavaju mi Ilićeve jednostrane i površne pokušaje objašnjenja pozadine događaja na beogradskim fakultetima, koji ne mogu dobiti epitet kvalitetne sociološke analize.
Ciljevi protesta su ostvareni. Problem leži u onima koji su preduzete mere konstantnim oglušivanjem o pitanja studenata, i apele svojih kolega, učinili nužnim zlom. Zato, drage kolege, poštovani profesori i uvažena gospodo uprave fakulteta, pređite konačno sa reči na dela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari