Dio loše cjeline

Dodikova krilatica o Republici Srpskoj kao boljem dijelu Bosne i Hercegovine polagano pada u zaborav.
Ni premijer je više ne upotrebljava svjestan da to u ovom trenutku ne bi bilo produktivno. Jedna za drugom redaju se afere remeteći imidž entiteta koji je apsolutni vladar Republike Srpske svojim samouvjerenim stavom pokušao naturiti puku i javnosti.
Ako smo Dodikovoj energičnosti nakon dolaska na vlast i povjerovali i ponadali se da možda i dolazi vrijeme posla, pravde, zakona i prosperiteta, ne samo u Republici Srpskoj nego i cijeloj zemlji, sada ima razloga da izrazimo sumnju u premijerovu „bolju Srpsku“.
Ma koliko se trudio da dokaže kako je sa projektima i privatizacijama koje je pokrenuo sve u redu, te da sve radi u najboljem interesu građana, događaji demantuju suverenog predsjednika Vlade RS.
Kako se stvari kreću vidi se na Banjalučkoj berzi sa koje su investitori pobjegli nakon što je postalo jasno da njihovom kapitalu u Republici Srpskoj nije sigurno.
Milorad Dodik hvali se uspješnom privatizacijom Telekoma Srpske u kojoj je zaradio „više nego što je iko očekivao“. Propušta pomenuti da je ovoj kompaniji prethodno uzeo zgradu, neboder u centru Banje Luke, u kojem namjerava smjestiti Vladu Republike Srpske. Javnost je već upoznata na koji način se i sa koliko novca gradi „banjalučki Kremlj“. Ovo je zasigurno najveća afera od početka Dodikovog premijerskog mandata.
Narušenoj klimi u Republici Srpskoj treba dodati i pad industrijske proizvodnje već četiri mjeseca zaredom, za razliku od Federacije gdje ona bilježi konstantan rast.
Priča o „boljoj Republici Srpskoj“ ipak nije zaboravljena, a dotakli su je se oni koji su i najpozvaniji da o tome govore – ekonomisti. Banjalučki profesor Rajko Tomaš napravio je jedinu ozbiljnu ekonomsku analizu političkih tvrdnji o „boljem dijelu BIH“. Nakon što je uporedio sve parametre – o bruto društvenom proizvodu, plaćama, zaposlenosti, koeficijentu blagostanja i dr. došao je do zaključka da za sada, život u RS nije posebna privilegija.
Tomaš dalje konstatuje da RS ima mogućnosti da bude jedno od najinteresantnijih područja za investiranje u regionu. Da li će to i postati, zavisiće od mjera ekonomske politike, stabilnosti uslova privređivanja i preduzetničke konkurentnosti investitora. Njegov krajnji zaključak je da je Republika Srpska samo „dio loše cjeline“.
Potezima koje u posljednje vrijeme vuče, Dodik je baš i ne čini dijelom BIH na koji bi se trebalo ugledati.