Širom kontinenta svečano se obeležava 50. godišnjica Rimskih sporazuma, kojima su čelnici šest zemalja stvorili čvrste temelje za izgradnju današnje ujedinjene Evrope. Pre pola veka ni potpisnici istorijskih dokumenata nisu bili sigurni hoće li ih njihov poduhvat nadživeti. Sećanje na ratna stradanja još je bilo sveže, iskustvo je opominjalo da slični pokušaji mogu da se okliznu već na prvim koracima.
Širom kontinenta svečano se obeležava 50. godišnjica Rimskih sporazuma, kojima su čelnici šest zemalja stvorili čvrste temelje za izgradnju današnje ujedinjene Evrope. Pre pola veka ni potpisnici istorijskih dokumenata nisu bili sigurni hoće li ih njihov poduhvat nadživeti. Sećanje na ratna stradanja još je bilo sveže, iskustvo je opominjalo da slični pokušaji mogu da se okliznu već na prvim koracima. Dalekovidni očevi ujedinjene Evrope znali su da stupaju na dug i neizvestan put. Nastavljači njihovog dela imali su hrabrosti i snage da savladavaju prepreke i proširuju zajedničke vidike. Zahvaljujući njima, pola milijarde Evropljana danas živi – kako državnici s ponosom ističu povodom jubileja – bolje nego ikad. Građani nisu uvek sasvim saglasni s optimizmom svojih izabranika, ali i kod bogatih i kod siromašnijih članica evropske porodice prevladava uverenje da su u njoj sigurnije nego što bi bile izvan nje.
Svako vreme donosi iskušenja koja nisu manja od nekadašnjih. Političari koji su stvarali Evropu bez granica nisu bili sanjari, već praktični političari. Oni koji je predvode danas takođe su svesni da politička i ekonomska zbilja neprestano postavljaju nove izazove. Nakon patetičnih govora i mora šampanjca, Evropa je u 51. godinu ušla sa proverenim geslom: sutra je novi dan, idemo dalje.
A gde je Srbija? Na pitanje koje se ovih dana čuje češće nego inače daju se različiti odgovori. Zauzeti kratkoročnim političkim cenkanjima, političari ne stižu da odvoje vreme za razmišljanja o budućnosti zemlje na duži rok. Građani su, prema većini istraživanja javnog mnenja, u načelu za Evropu. U podrobnostima baš i nisu, niti im se nudi jasna slika onoga šta bi Srbija dobila približavanjem Uniji i šta mora uraditi da bi joj se približila. Stoga ne čudi što, sudeći po rezultatima januarskih izbora, bar trećina građana evropsku budućnost vidi krajnje maglovito – kao sticanje određenih prava bez preuzimanja bilo kakvih obaveza. Nemalo je i onih koji današnju Evropu vide kao zlo ili, još gore, kao protivnika kojem se Srbija mora suprotstavljati. Po njima, ova zemlja može i bez Evropljana. Tačnije, mora tražiti prijatelje i saveznike na drugim stranama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.