Novu vladu bi, matematički, najlakše mogli da naprave SRS i DS, odnosno SRS i DSS. Prvo ne dolazi u obzir. Drugo je malo verovatno. Pošto su dobili mnogo manje od pedeset odsto plus jedan glas, koliko su očekivali, radikali ostaju gde su bili: prvi u opoziciji.
Stabilnu vladu mogu da formiraju stranke demokratske evropske orijentacije – DS, DSS, G17 Plus i manjine – ako su doista demokratske i proevropske (LDP u takvu vladu ne bi ušla, niti bi joj bilo nuđeno).

Novu vladu bi, matematički, najlakše mogli da naprave SRS i DS, odnosno SRS i DSS. Prvo ne dolazi u obzir. Drugo je malo verovatno. Pošto su dobili mnogo manje od pedeset odsto plus jedan glas, koliko su očekivali, radikali ostaju gde su bili: prvi u opoziciji.
Stabilnu vladu mogu da formiraju stranke demokratske evropske orijentacije – DS, DSS, G17 Plus i manjine – ako su doista demokratske i proevropske (LDP u takvu vladu ne bi ušla, niti bi joj bilo nuđeno). Svetska javnost prepoznavala ih je kao takve i tokom kampanje i u nedelju uveče. U grozničavoj izbornoj noći nije bilo prilike da se od njih dobiju odgovori koji najviše zanimaju demokratsku javnost. Najvažnije je znati da li je, zasad formalno nepostojeći, demokratski blok voljan da nađe dovoljno zajedničkih imenitelja. Građani su masovnim izlaskom na birališta pokazali da im nije svejedno kuda ide Srbija. Na osnovu toga imaju pravo zahtevati da država u razumnom roku dobije vladu spremnu za ostvarivanje onoga što se uoči izbora obećavalo.
Nestabilnu, manjinsku vladu mogao bi da formira svako dovoljno gramziv da vlada nekoliko meseci, ne mareći šta će biti kasnije. A bili bi neizbežni novi izbori. Oni bi, nema sumnje, upropastili ono što je dostignuto 21. januara. Do stabilne vlade ne može se doći prostim sabiranjem broja poslaničkih mesta. Politika nije dobrotvorna delatnost, niti se njome bave idealisti. Među pristalicama Borisa Tadića, Vojislava Koštunice i Mlađana Dinkića ima isto toliko razlika kao i između tri stranke. Stranačka vođstva vode računa pre svega o ličnim i partijskim, tek potom o opštim interesima. Niko ne ulazi u koaliciju da bi izgubio ono što ima, ili misli da ima. Istovremeno, svi znaju da se ne može formirati koalicija u kojoj svako dobija.
Biračima, bez obzira na razlike, nije životno pitanje ko će dobiti kontrolu nad policijom, ko nad pravdom, zdravstvom ili finansijama. Njima je do zdrave države u kojoj i spoljne i unutrašnje poslove i obrazovanje i ekonomiju vode ličnosti koje znaju da rade svoj posao. A državu na svakom koraku čekaju ogromni poslovi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari