Jedna faza konstituisanja demokratskog proevropskog krila srpske političke scene je završena. I to vrlo neslavno. Činilo se, posle januarskih izbora, da te snage imaju dovoljnu većinu u parlamentu i da mogu konstituisati solidnu reformsku vladu, bar na nivou onih koje su vladale posle 2000.

Jedna faza konstituisanja demokratskog proevropskog krila srpske političke scene je završena. I to vrlo neslavno. Činilo se, posle januarskih izbora, da te snage imaju dovoljnu većinu u parlamentu i da mogu konstituisati solidnu reformsku vladu, bar na nivou onih koje su vladale posle 2000. DS, DSS i G17 Plus imaju iza sebe delikatnu istoriju. Njihovi prvaci bili su nekad i stranački drugovi, bili su i u koalicionim savezima, ali povremeno i ljuti rivali. Stiglo se do predsedničko-premijerske kohabitacije koja je, uz sve primedbe i nezadovoljstvo radikalnijih struja unutar pojedinih stranaka, kako-tako funkcionisala. Pošto izbori nisu doneli uverljivu prevagu nijedne prodemokratske stranke, bilo je razumno očekivati da će DS i DSS, uz pomoć trećeg partnera G17 Plus, držeći se pragmatičnih rezona zahvaljujući kojima je funkcionisala Tadićeva i Koštuničina kohabitacija, napraviti i dogovor o novoj vladi. Pretprošle noći, u kojoj je glasovima Koštuničinih demokrata i Miloševićevih i Šešeljevih naslednika izabran novi predsednik Skupštine, praktično je sahranjena mogućnost da – kako se pokazalo, ipak, nepostojeći – demokratski blok DS-DSS-G17 Plus sastavi buduću vladu.
Kako ni u ozbiljnoj politici nikad ne treba reći nikad, tek na srpskoj mešetarskoj političkoj sceni ne treba sasvim isključiti mogućnost neočekivanih preokreta. Ali, sva je prilika da u ovom parlamentarnom sazivu niko neće ni sa kim, osim socijalista koji bi se zadovoljili mrvicama sa bilo čije trpeze. Pošto niko ne može ni sam da formira vladu, Srbija je najverovatnije pred novim izborima. Na pomolu je nova velika koalicija umerenih – DSS i ekstremnih – SRS nacionalista. Njihova uloga u novijoj istoriji Srbije je bitno drugačija, ali je sličnost njihovih pogleda pred izazovima evropeizacije Srbije dovoljno velika da je – kako stvari stoje – njihov koalicioni savez sasvim moguć. Istinski proevropska Srbija, očigledno, mora potražiti neke druge adrese. Koštuničin DSS sa partnerima čiji mrtvi i živi lideri polažu račune pred sudom za ratne zločine to više nije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari