Gladne oči

Jezuš, Marija i Sveti Josip, kak bi to vi Hrvati rekli, ali ovi tak’ lažu da je to teško podnijeti – uzdahnula je Anuška, useljenica iz susjedne nam, prijateljske države, koja trenutačno vodi EU i hladni rat protiv Hrvatske, otpuhujući dim za kuhinjskim stolom. Čitala je novine, odmarajući se od moje košulje s dva rukava koju je do tada peglala.
Anuška ne vjeruje da je prošle godine pojela skoro petnaest kilograma svinjetine, deset kilograma govedine i dva kilograma teletine. Tvrdnju Državnog zavoda za statistiku da je pojela 7,2 kilograma ribe ne priznaje i spremna je otići do Zavoda da im to kaže u brk. Uostalom, ona ne čisti ribu jer to ne zna, ne sviđa joj se i nema namjeru naučiti. Jednako kao što nema namjeru prestati pušiti iako se davi u astmi. Ona, jednostavno, meso jede kao ostatak, a pravo na cijele komade mesa ima tek njezin posinak.
Anuška se prošlog tjedna skoro rasplakala u tramvaju. Jureći na ilegalni posao, peglanje, morala je ući u tramvaj bez karte. Imala je šezdeset kuna u novčaniku i namjeravala je tim novcem kupiti pokaz, a onda je na kiosku shvatila da je poskupio za više od dvadeset kuna. Točno onih dvadeset kuna koje nije imala. Meni ne može povisiti cijenu jer me ionako pegla iz sućuti, znajući da ako nas ostavi, cijela će obitelj izgledati kao da smo ispali iz savskog korita. Sudbina ju je uveselila okolnošću da je cijeli život bila domaćica, a onda joj je suprug umro dok je bila premlada za mirovinu. Tako da sada, u novoj vezi, pegla pod ventolinom i dvije kutije cigareta dnevno, plače u tramvaju zbog poskupljenja pokaza, a meni određuje koliko i koje košulje ću nositi u nastupajućem tjednu.
Anušku baš briga za slom burzi i gubitke velikih posjednika dionica. Njezina dionica traje mjesec dana, a vrijedi u tramvaju i autobusu, i sada je skočila bez najave, čak nasuprot svih obećanja premijera Sanadera o mirnom i staloženom životu i sigurnu koraku u život prosperiteta. Anuška bi bila sretna kada bi se to stvarno dogodilo u ovoj zemlji čiji jezik ne kuži najbolje, a osobito bi ju oduševilo kada bi svi vlakovi koji prolaze pored njezine kuće bili tiši.
Ovako spava kao lik Jarmuscheva filma, u prolazu između dva vlaka, pri čemu je osobito nervira onaj koji svako jutro u pola četiri vježba zvuk svoje zviždaljke. Tada ustane i zapali još jednu prije ustajanja iako to nema nikakvog smisla, ali kaže da joj treba kako bi se smirila od šoka preranog buđenja. A onda se sprema na posao – očistiti neki kafić prije prvih gostiju.
Anuška je, statistički, prošle godine uštedjela 26.748 kuna. Pokazao sam joj novine u kojima je jasno napisano da je to hrvatski prosjek, no ona tvrdi da se s tim novcem ne bi švercala u tramvaju i istodobno zadužila za oko 25.000 kuna. Tvrdi da je to njezin dio statistike, a da one sa štednjom ne poznaje i njima ne pripada.
Tako smo došli u situaciju da se ona žali na nedostatak novca, a ja, vjerujući novinama, mislim da me mulja i da će se jednoga dana pokazati kako je ona najveći dioničar telefonske kompanije koju naivno financiram.