Greške u koracima

Esdepeovski slavljenički ushit zbog izbora Zorana Milanovića donio je, kao popratnu pojavu, i neke političke nekorektnosti. Prva se odnosi na ejdžističko ozračje kakvo je poticao Forum mladih slaveći bahatost mladosti kao vrijednost samu po sebi, superiornu bilo kojoj drugoj životnoj dobi. To što je netko mlad nije vrlina, niti jamči ikakvo postignuće. Za koliko će godina, po tom idealu, Milanović prestati biti mlad i hoće li ga to automatski diskvalificirati? Druga PC greška u koracima bila je Linićeva izjava da se HDZ mora bojati Milanovićeve pobjede. Kamo vodi demokracija u kojoj se politički suparnici trebaju jedni drugih plašiti?
Uostalom, zašto bi HDZ strepio od Zorana Milanovića? Njegova dosadašnja retorika i potezi bili su vrlo izbalansirani, po nekima s ljevice i previše za jednog toliko mladog političara. Ono što može zabrinjavati HDZ jest raspoloženje koje se veže uz fenomen svake nove iluzije. Taj val pozitivne utopije je krenuo i dobar dio političke publike ga prepoznaje kao šansu i za svoj napredak. Njime se zanosi i Josip Friščić, priznajući otvoreno da koalicija HSS-a (HNS-a) i SDP-a nije nemoguća. Taj zamah optimističke strasti do studenoga može rasti, ali može i padati, ako je prerano započeo ili ako ga ne bude pratila dnevna programska operativa, jednako kao i prepoznatljiva filozofija promjene. SDP je već dugo bez čovjeka od ideja i vlastite vizije svijeta, ne postoji čvrst sustav temeljnih uvjerenja, sve se svodi na jedan šablonski verbalizam svakodnevnog oponiranja vlasti. Može li Milanović, koji se dosad pokazao oportunistom Račanova kalibra, uistinu mentalno promijeniti stranku i pomoći joj da nakon godina idejnog vrludanja pronađe svoj intelektualno uvjerljiviji identitet?