Milinko Bujišić Odavno se nije desilo da ima više aktuelnih tema, a da ne mogu da napišem tekst ni na jednu od njih. Na koju god temu udarim, toliko se uplašim da ne umem da počnem tekst, a kamoli da ga završim. Ili, dešava mi se da počnem da obrađujem konkretnu temu i kad mislim da sam završio i kad pročitam to što sam napisao – vidim da sam pisao o nekim lanjskim snegovima i da sam sve potpuno promašio.

Milinko Bujišić Odavno se nije desilo da ima više aktuelnih tema, a da ne mogu da napišem tekst ni na jednu od njih. Na koju god temu udarim, toliko se uplašim da ne umem da počnem tekst, a kamoli da ga završim. Ili, dešava mi se da počnem da obrađujem konkretnu temu i kad mislim da sam završio i kad pročitam to što sam napisao – vidim da sam pisao o nekim lanjskim snegovima i da sam sve potpuno promašio. I onda mi bude žao i sebe i čitaoca, pa sve to pocepam i zapalim, za svaki slučaj.
Da li je to zbog mene, da li je to zbog tema, da li je to zbog ovih prokletih vremena – ne znam. Znam samo da ne umem i da ne mogu da napišem ono što mislim, pa i kad bi me vešali pre pisanja.
Pokušao sam, kao i svi obični ljudi, da nešto kažem o Petom oktobru, i to sad, nakon obeležavanja godišnjice. Nečitko sam zapisao da se Peti oktobar još uvek obračunava sam sa sobom, a trebalo je, kako se čulo, da se obračuna sa svim prethodnim danima, mesecima i godinama. A priželjkivani Šesti oktobar, ako nekad dođe, moraće najpre da se obračuna sa Petim. Kažem sebi: bacaj to u koš, budalo.
Učinilo mi se da mogu sročiti tekst o ovim modernim fašistima i antifašistima i napregao sam sva čula, ali sve što sam napisao ne može da drži ni vodu. Napisao sam da je krajnje vreme da se fašisti uozbilje i da počnu ozbiljno da rade na svom programu, ili da i oni pređu u antifašiste. Ako ni zbog čega drugog, dobro je da se prešlo na ovaj širi kolosek, na široko antifašističko polje, kako bi partizane i četnike ostavili da se malo odmore i pripreme za nove borbe. Ništa drugo pametnije nisam mogao da smislim, pa sam pobegao sa ovog klizavog terena.
Neki čitaoci me teraju da napišem nešto o raspodeli novca javnih preduzeča između tri stranke, a teza im je da već možemo da proglasimo pobednike na sledećim izborima, jer sa tolikim parama dobili bi izbore i mnogo gori od njih. Rekao sam im da je ovo mnogo ozbiljno i opasno i da se ja u to ne bih upuštao, pa neka oni o tome pišu, a ja ću smisliti nešto iz ekologije.
Mito i korupcija, koji su stigli i do Narodne skupštine – mislim samo kao tema, a ne kao nešto drugo – mogli bi svakako da budu i tema svakog teksta, pa i ovog. Ali toliko je toga rečeno, vrlo kvalifikovano i argumentovano za svakog poslanika i svakog drugog istaknutog pojedinca, da je meni ostalo da pišem samo o svojoj korumpiranosti, a ne bih išao baš do sebe ako ne moram.
Učinilo mi se da mogu nekako navući tekst sa pričom o simpatizeru jednog partijskog lidera, koji želi da u potpunosti imitira svog lidera u ponašanju i načinu izražavanja. Zapravo, taj opčinjeni simpatizer pozvao je telefonom, da li greškom ili namerno, svoju ženu i pre nego što je pitao kako je sa zdravljem, rekao joj je da je kurva, da će joj sve po spisku ako je negde sretne i skrenuo joj pažnju da vodi računa kako razgovara sa njim. Kad je mučenica zatražila izvinjenje od svog muža, još više ga je razjarila. Pitao je ženu ko je ona i da li u svetu uopšte postoji čovek kome bi on trebalo da se izvini. I ovu temu sam napustio, računajući da je to unutrašnja kultura te stranke i te pameti, a na kraju, i porodična stvar i da nije zgodno da se u to mešam.
Neko mi je predložio da pišem o ovim sukobima u verskim zajednicama. Obrni, okreni – ne ide. Samo sam napisao da je demokratsko pravo vernika da se tuku i da kamenjem gađaju boga, svece i proroke i da jedni drugima oči vade, a Bog je taj koji kažnjava i nagrađuje i da treba sačekati da On završi procesuiranje. Naše je da obezbedimo uslove za mir i red, pre početka i za vreme božijeg izricanja pravde.
Mislio sam da mogu nešto ozbiljnije napisati o ovoj nervozi koja vlada u skupštinama među poslanicima i odbornicima, a koja sluti skore izbore, ali to svi vide i svi znaju, i o tome se ništa ni dobro ni pametno ne može reći.
Nadam se da ćete me razumeti, dragi čitaoci, što ovoga puta nisam ništa smeo da napišem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari