Imovina

Iako još nije ni čestito sjeo u premijersku fotelju, Nikola Špirić uspio je da napravi gotovo neoprostivu grešku.
Usudio se (a ovdje to i nije valjda preveliki grijeh) Centralnoj izbornoj komisiji predati imovinski karton za koji je teško utvrditi pripada li uopće njemu. Da se razumijemo, to bi mogao utvrditi dobar grafolog jer na kartonu nema Špirićevog potpisa. No, nije to stvar propusta niti neuvjerljivog izgovora da je baš tih dana bio na putu. U pitanju je imovina koju je premijer, zajedno sa suprugom, uspio zaraditi između dva izborna ciklusa. Da ne sitničarimo, riječ je, tvrde upućeni, o razlici od oko 400 hiljada KM, nekoliko stanova, automobila, raznorazne imovine i ušteđevine. No, teško je utvrditi kako je novi premijer sve to stekao.
U mačističkom balkanskom društvu, otkad je demokracija čvrsto zagazila, običaj je da se imovina prebacuje na žene – supruge, sestre ili majke, pa je na računu gospođe Špirić imovina i vrijednost počela vrtoglavo rasti.
Suprug Špirić, međutim, objašnjava našoj novinarki da sad ne bi o tome polemizirao. Jedan stan gore-dolje, koji stotinjak hiljada maraka više, visoki honorari i sve što uz to ide, u ovom su momentu za njega prilično bizarne stvari. Njegovo je sada, uvjerava nas, da radi, a ne da se bavi svojom imovinom.
Istina je da nije pristojno zavirivati ni u tuđi tanjir, krevet, o novčaniku da se i ne govori. Međutim, slučaj Špirić odvodi nas mnogo dalje od intime novoga premijera. Nije, dakle, u pitanju ništa više od činjenice da je Nikola Špirić dužan (samo se to od njega traži) objasniti kako je imovina njegove obitelji za četiri godine toliko uvećana. To, naravno, neće puno promijeniti. Niti će Špirić zbog toga biti bolji premijer, niti ćemo mi biti zadovoljniji njegovim izborom. Naprosto, to je prihvaćanje pravila koja vladaju u civiliziranom svijetu. Ne brani niko premijeru i njegovoj obitelji da postanu bogataši preko noći. Samo neka nam otkriju recept. Pa da pokušaju i ostali građani BIH.