Saša Nikašinović Statistički podatak da su cene na malo u avgustu, u odnosu na juli, povećane za 1,2 odsto, dok su troškovi života veći čak za tri odsto potvrdio je ono što se i očekivalo. Planirana stopa inflacije za ovu godinu od 6,5-8 odsto biće nadmašena. Cilj je na početku bio da se ona zadrži na nižem nivou ovog raspona, dakle na cifri od 6,5 odsto, a sada je čak i ona gornja granica od 8 odsto teško dostižna.

Saša Nikašinović Statistički podatak da su cene na malo u avgustu, u odnosu na juli, povećane za 1,2 odsto, dok su troškovi života veći čak za tri odsto potvrdio je ono što se i očekivalo. Planirana stopa inflacije za ovu godinu od 6,5-8 odsto biće nadmašena. Cilj je na početku bio da se ona zadrži na nižem nivou ovog raspona, dakle na cifri od 6,5 odsto, a sada je čak i ona gornja granica od 8 odsto teško dostižna. Svi su izgledi da će ovogodišnji rast cena biti negde između 9 i 10 odsto. Od početka godine, inače, cene na malo povećane su čak za 6,1, a troškovi života za 6,2 odsto. Već smo, dakle, gotovo dostigli donju granicu planirane inflacije.
Značajan doprinos ovakvom ubrzanom rastu cena dala je suša. To se, uostalom, vidi i iz podatka da su u avgustu cene poljoprivrednih proizvoda, u odnosu na juli, veće čak za 11 odsto, a industrijski prehrambeni proizvodi (gde su ušle povećane cene mesa, jestivog ulja, mleka i mlečnih proizvoda) skuplji su za tri odsto. Ipak, suša nije kriva za sve inflatorne nevolje. Ubrzanju inflacije kumovalo je i poskupljenje struje, goriva i komunalnih usluga, ali i znatno povećane plate u ovoj godini. Za sedam meseci rast plata je iznosio nominalno 30 odsto, a realno – kada se odbiju troškovi života – plate su veće za 24 odsto. Kad se tome doda i ne baš štedljiv ovogodišnji budžet, dobijamo inflaciju kakvu imamo.
Ministar finansija Mirko Cvetković tvrdi da postoje indicije da je povećanje cena delimično posledica zloupotrebe monopolskog položaja, pa možda i formiranja određenih kartela u privredi Srbije. Zato je zatražio da Komisija za zaštitu konkurencije ispita postojanje takvih struktura i sporazuma na tržištu Srbije i da preduzme odgovarajuće mere.
Nema sumnje da kartelskog ponašanja ima i među uvoznicima i među trgovcima i među proizvođačima, ali to je stara boljka koja ove godine nije ni veća ni manja nego što je bila ranije. Posledica tog kartelskog ponašanja jeste da je kod nas uvozna roba znatno skuplja nego u Evropi, a da su i neke druge cene veće nego što bi trebalo da budu. Proizvođači mesa su, recimo, shvatili da bi njihov dogovor o novim cenama mesa bio shvaćen kao kartelski dogovor, pa su u poslednjem trenutku otkazali zakazani razgovor na tu temu. Da li su se i bez tog sastanka dogovorili o okvirnim cenama – javnosti nije poznato. Slična priča je i ona o pekarima i cenama hleba. Dogovaraju se, međutim, i mnogi drugi proizvođači.
Zašto se dosad kartelsko ponašanje u privredi tolerisalo – drugo je pitanje. Gotovo je očigledno da bi to trebalo povezati sa finansiranjem i finansijerima političkih stranaka. A ako je taj zaključak tačan, onda je teško poverovati da bi već za koji mesec tu mogao da usledi neki veliki hirurški rez. Sve stranke, uključujući i ove na vlasti, previše zavise od svojih finansijera da bi se usudile da im se oštrije zamere. Pričekaćemo, stoga, najverovatnije još koju godinu da tu stvari dođu na svoje mesto. Jedina nada da se to dogodi je jak pritisak Evropske unije.
Pošto su karteli priča za kasnije, šta se u ovoj godini može očekivati za usporavanje inflacije? Srećna okolnost je da ubrzana inflacija nije ugrozila standard većine stanovništva, jer su plate imale neočekivano visok skok. Ipak, ugrožen je standard najsiromašnijih. Stigla su neka obećanja, a i inicijativa predsednika Tadića, ali taj najsiromašniji deo društva još nije dobio nikakvu kompenzaciju. Od obećanja se ne živi, pa bi bilo lepo da Vlada konačno usvoji i neke konkretne mere.
Ne bi se, inače, moglo reći ni da Vlada nije ništa učinila da uspori inflaciju, ali ni da je ono što je preduzela bitno usporilo rast cena. To što je preduzela odnosi se na zabranu izvoza pšenice i kukuruza i na dogovor (koji, takođe, ima izvesnih kartelskih primesa) sa proizvođačima hleba, na primer. Slična ocena važi i za poteze koje je povukla Narodna banka Srbije. Skraćivanje roka za gotovinske kredite nije nešto što bi moglo dati neki spektakularni, pogotovu ne brzi rezultat. Nedavno povećanje referentne kamatne stope sličnog je karaktera.
Šta bi do kraja godine za usporavanje inflacije trebalo očekivati? Vlada bi trebalo da napokon ublaži tegobe siromašnima. Možda će intervenisati i na tržištu namirnicama iz robnih rezervi, ali je problem što su te rezerve prilično tanke. Negde u tim okvirima se kreće sve što Vlada u ovoj situaciji i može da učini. Od Narodne banke Srbije treba očekivati sve više mera, i to onih nepopularnih, a već su najavljene. Reč je o daljem zaoštravanju uslova za podizanje kredita, i to ne samo onih gotovinskih nego kredita svih vrsta, uključujući tu i stambene. Krajnja mera je drastičnije podizanje referentne kamatne stope i povećanje obavezne rezerve banaka. I jedno i drugo odraziće se na povećanje kamata na kredite. Život na kredit biće, dakle, sve teži i sve skuplji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari