Isprazna odbrana premijera 1

U decembru 2003. godine u Danasu je objavljen moj tekst „Politička pravila – Ne veruj u Idole“, reakcija na kolumnu Nataše Odalović od 19. 12. 2003. g. „Slučaj Boris Tadić“, gde je autorica „dozvolila“ da postoji verovatnoća da Tadićevo priznanje o Bodrumu i nije samo predizborni trik i samoreklamerstvo.

Tada sam, između ostalog, napisao i sledeće: „Ne, nije trik. Naprosto se desilo da je Boris Tadić prekršio jedno od osnovnih pravila politike – ako to tvoja stranka traži od tebe, izreci i laž, izreci i ono što ti se kosi sa ličnim stavovima. Naravno da je u svim strankama nastala panika. Šta ako se taj virus proširi? Šta ako se neko i iz njihove stranke time zarazi pa izrekne nešto što svi vrlo dobro znaju, ali se, po pravilima političkog i navijačkog „bon-tona“, prave da niti čuju, niti vide, niti o tome žele da govore?“

Tužno je što tadašnji bliski saradnik Tadićev, sada, tu tako retku iznimku od standardnog političkog manira, pokušava da uprlja, izokrene i iskoristi za sopstveno samoreklamerstvo i ispraznu odbranu tehničkog premijera, gospodina Vučića i njegovo isprazno preuzimanje odgovornosti. Isprazno, baš kao i ono predizborno obraćanje o „hapšenju ubice u roku od 48 sati“.

Slučaj „Savamala“ je, osim što je udar na osnovne ustavne odredbe, i (slučajna) pokazna vežba šta nas svakodnevno i svakonoćno čeka ako se nastavi ovim putem kojim smo krenuli. Tu je svako ćutanje i skretanje pogleda lični moralni pad, s kojim će svako morati da se nosi, kad tad. Da li će problem sopstvenog (ne)morala dotaći i one koji sada aktivno brane najodgovornije za stanje u kojem se tako nešto uopšte moglo i dogoditi, ne znam. U romanima i filmovima, čak i takvi dođu u priliku da preispitaju svoja dela i nedela, ali život ipak ne imitira umetnost baš u svemu.

Miloš Stanojević, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari