„A iz perspektive Jevreja?“ pitao sam Jozefa Ziselsa. Dugogodišnji ukrajinski disident, jevrejski aktivista i vatreni zagovornik ukrajinskog pokreta „Majdan“ upravo je završio izlaganje pred varšavskom publikom o spektakularnoj pobedi pokreta i smeni s vlasti predsednika Viktora Janukoviča. „Ne postoji perspektiva Jevreja“, odgovorio je, „Jevreja ima sa obe strane linije podele.“

To je definitivno istina. Ali podrška Jevreja pokretu „Majdan“ bila je mnogo izraženija. Od 82 demonstranta ubijenih na Trgu nezavisnosti u Kijevu njih četvoro bili su Jevreji, a „jevrejska sotnja“ ili „stotka“, termin koji se ironično dovodi u vezu s kozačkim zagovornicima pogroma, branila je Trg od Janukovičevih uniformisanih „gorila“. Ipak, na „Majdanu“ su zajedno s Jevrejima bili ukrajinski nacionalisti sa svojom dugogodišnjom istorijom antisemitizma. Ta istorija podupire više puta ponovljenu kritiku ruskog predsednika Vladimira Putina na račun „neonacista, rusofoba i antisemita“ koji su navodno divljali ulicama Kijeva, prisiljavajući nevoljnu Rusiju da zaštiti Jevreje, Ruse i svakog pristojnog Ukrajinca.

Stvarno se pojavilo nasilje čija su meta bili Jevreji, uključujući ranjavanje nožem rabina u Kijevu i aktiviranje tempirane bombe u sinagogi u Zaporožju. Ali počinitelje je nemoguće pronaći, a nacionalisti Majdana – partija Svoboda i još ekstremniji Desni sektor – svojski su naglasili da antisemitizam danas nije deo njihovog programa. Ako nacionalisti veruju da se neće dodvoriti Ukrajincima namernim provociranjem Jevreja, to je poželjan tok događaja. Ipak, iako su ukrajinski glavni rabini i jevrejski lideri nedvosmisleno odbacili Putinove tvrdnje o antisemitskim ekscesima, u ukrajinskoj novijoj istoriji ima dovoljno mržnje i krvi za zabrinutost.

Antisemitizam je integralni deo evropskog nacionalizma 21. veka, a Banderina Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN) nije bila izuzetak. OUN je izvela terorističke napade uoči rata u Poljskoj, Sovjeti su je proganjali nakon što su okupirali Istočnu Poljsku 1939, združila se s nacistima nakon što su izvršili invaziju na Sovjetski Savez 1941. i izvršila pokolj više hiljada Poljaka i Jevreja u okviru inicijative da „pročisti“ Ukrajinu. OUN u zapadnoj Ukrajini i dalje predstavlja otelotvorenje herojskog mita. U istočnoj Ukrajini, koju naseljava ogroman broj Rusa, smatraju se izdajnicima sovjetske otadžbine.

Zato ne iznenađuje to što Putin pokušava da pokret Majdan stavi s druge strane zakona tako što naglašava prolazno, mada krvavo, savezništvo OUN s nacistima. Ali nacionalizam „Velike Rusije“ koji je podstakao da bi zadobio narodnu podršku za svoju ukrajinsku politiku teško da je privlačniji. Činjenica je da je ruski nacionalizam pre 70 godina služio Staljinovom totalitarizmu sa ispravnim ciljem da se porazi Hitlerov totalitarizam. Takođe je činjenica da je Rusija danas slobodna od otvorenih manifestacija antisemitizma koliko je i Ukrajina, uglavnom zato što je Putinovo protivljenje provociranju Jevreja dobro poznato i dobro zapaženo. Ali Putinov argument da on u Ukrajini ponovo vodi Drugi svetski rat, pri čemu Rusija ponovo spasava Jevreje i svet od nacionalističkih zagovornika pogroma i njihovih evropskih (čitaj nemačkih/nacističkih) sponzora, jednostavno nije verodostojan. Naprotiv, njegovo opravdanje za otimanje i okupaciju Krima, potrebe da se brani etnička porodica od nepostojeće opasnosti, upravo je bilo Hitlerovo opravdanje za okupaciju Sudeta. Stoga bi posmatrači dobro postupili ako ne bi zaboravljali prošlost dok zapostavljaju sadašnjost.

Pokret Majdan počeo je kao narodna pobuna protiv korumpiranog i despotskog režima koji podržava ekspanzionistička Rusija. Neliberalni nacionalizam jedan je od pokretačkih elemenata pokreta, zahvaljujući njegovom široko rasprostranjenom i razumljivom antiruskom apelu. I iako taj nacionalizam još uvek može da bude uperen protiv ukrajinskih Rusa, Poljaka i Jevreja, kao što je to bio slučaj u prošlosti.

Putinova tvrdnja da su fašisti preuzeli kontrolu nad Kijevom suštinski je nerealna, dok su užasna delovanja Rusije na Krimu i u istočnoj Ukrajini previše realna. Rusija ima podršku među rusofilskim Ukrajincima svih etničkih pripadnosti, uključujući i neke Jevreje. Ali Zisels je u pravu – borba se ne tiče njih; tiče se opstanka mlade demokratske nacije-države.

Autor je pisac i jevrejski aktivista

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari