Znajući s kim ima posla, novinar zagrebačkog radija postavio je tempirano pitanje Stipi Mesiću: „Da li Vam je zasmetalo što je Milorad Dodik dobio najveći aplauz od vijećnika Srpskog narodnog vijeća?“ Odgovor: „Naravno da mi je zasmetalo. A osim toga, Dodik je iluzionista i morao bi da zna da je Republika Srpska nastala na etničkom čišćenju.
Znajući s kim ima posla, novinar zagrebačkog radija postavio je tempirano pitanje Stipi Mesiću: „Da li Vam je zasmetalo što je Milorad Dodik dobio najveći aplauz od vijećnika Srpskog narodnog vijeća?“ Odgovor: „Naravno da mi je zasmetalo. A osim toga, Dodik je iluzionista i morao bi da zna da je Republika Srpska nastala na etničkom čišćenju. Osim toga, Beograd bi morao da kaže Srbima u BIH da im je glavni grad Sarajevo.“
Zavist i sujeta su ljudske osobine i nisu strane ni funkcionerima. Moram ispraviti Mesića – Dodik je dobio najveći aplauz kao ličnost, ali još burnije je pozdravljena delegacija kosovskih Srba. Time su vijećnici pokazali šta misle o hrvatskom priznanju izmišljene države Kosovo. Za Mesićevu izjavu Dodik je saznao tek po povratku u Banjaluku i nakon toga dao je izjavu kojom podsjeća da se etničko čišćenje dešavalo i u Hrvatskoj, jer je to bila službena politika Franje Tuđmana…
A kada je BIH u pitanju, to se tiče najviše nas koji tu živimo. Dejtonski mirovni sporazum nikome ne daje pravo na nedovršeni rat, nikome ne daje pravo da Republiku Srpsku karakteriše tvorevinom nastalom na etničkom čišćenju. Bosna i Hercegovina je najviše propatila u proteklim ratovima i ne trebaju joj zaštitnici koji će raspirivati tenzije. Republika Srpska je entitet koji zajedno sa Federacijom čini BIH. Nema neke druge BIH, osim ove Dejtonske. Tim Sporazumom BIH je zadata kao država, kao što je prethodnim Vašingtonskim zadata i Muslimansko-hrvatska Federacija. Tako zadatu državu Srbi i Hrvati najviše osjećaju kao administrativni odnos: pasoši, lične karte, državljanstvo i slično. To nije nikakva tajna i to svi znaju. Ako je država zadata, osjećaje nije moguće zadati.
Republika Srpska je u Dejtonu i Parizu potvrđena u svom subjektivitetu koji joj daje pravo na specijalne veze sa susjednim državama. Poštovanje takvog ustrojstva BIH sa Republikom Srpskom kao konstitutivnim entitetom, obaveza je svih, a pogotovo država potpisnica. Neki rade protiv BIH, predstavljajući se njenim zaštitnikom i dijeleći lekcije Beogradu i Banjaluci. Mesić ne zna da više ni Haris Silajdžić ne karakteriše Republiku Srpsku kao on. Republika Srpska nije samo ustavna kategorija, već i strana u svim aneksima mirovnog sporazuma. Mesić namjerno zaboravlja činjenice iz lične prošlosti, optužujući samo druge, pokušavajući voditi neke druge ratove, makar u glavama ljudi, i time ih udaljavati od pomirenja…
Predsjednik Vlade Republike Srpske je, pozdravljajući skup Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj, podržao i ulazak srpskih predstavnika u Vladu Hrvatske kao načina rješavanja brojnih problema naroda koji je od konstitutivnog postao nacionalna manjina. Pohvalio je i napore vlasti u Hrvatskoj da zajedno sa srpskom zajednicom poboljša uslove za povratak, jer će se time rješavati i problemi srpskih izbjeglica sada nastanjenih u Republici Srpskoj.
Znajući Mesića, hrvatski premijer Sanader ga je podržao samo onoliko koliko to traži odnos prema instituciji predsjednika Republike. Zato je umirujuće rekao da neće odustati od posjete Banjaluci na poziv biskupa Komarice. Svaka aktivnost usmjerena na pomirenje i ohrabrenje povratka izbjeglica je dobrodošla. Tako i Sanader u Banjaluci. Otvorenom saradnjom i razumijevanjem moguće je odmaknuti se od sukoba koji su unazadili ne samo ekonomske perspektive, već i međunacionalne odnose na području bivše zajedničke države. Sadašnja vlast Republike Srpske ide tim putem, a suprotstavlja se nametanju kolektivne krivice bilo kom narodu. Inače, moja zemlja je i dalje Jugoslavija i time i sve njene bivše republike. Znam da će biti ponovo ujedinjena u Evropskoj uniji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
