Gordana Logar Vašington, februara – Ma koliko zvučalo neverovatno, stvarno se dogodilo ovde. Ministar odbrane SAD Robert Gejts je, obraćajući se novinarima u prošli petak izgovorio: „Istinski sam zahvalan reporterima koji su nam skrenuli pažnju na to kakve se loše stvari događaju, ali sam istovremeno razočaran što sami nismo sve to otkrili“.

Gordana Logar Vašington, februara – Ma koliko zvučalo neverovatno, stvarno se dogodilo ovde. Ministar odbrane SAD Robert Gejts je, obraćajući se novinarima u prošli petak izgovorio: „Istinski sam zahvalan reporterima koji su nam skrenuli pažnju na to kakve se loše stvari događaju, ali sam istovremeno razočaran što sami nismo sve to otkrili“. Komentar se odnosio na uglednu novinarku Denu Prist i njenu koleginicu Anu Hul. One su u dva nastavka na prvim stranama Vašington posta nespornim činjenicama, svedočenjima i fotografijama najpre obelodanile u kakvim se bednim uslovima leče ranjeni američki vojnici u vojnoj bolnici „Volter Rid“ u Vašingtonu, a zatim su pokazale s kakvim se nevoljama susreću ovi nesrećni pacijenti kad odu na „vanbolnički oporavak pod medicinskim nadzorom“ u zgradu u neposrednom komšiluku. Još neizlečeni vojnici, invalidi, pristigli s frontova u Iraku ili Avganistanu, bivaju smešteni u neuredne sobe, buđavih zidova, prljavih podova, odlepljenih tapeta, gde vode često nema, a kad je ima curi na sve strane. Lekari ih slabo obilaze, a sestre kojih nema dovoljno rade koliko mogu, pa se pacijenti uzajamno pomažu. Pri tome se bore i s administracijom, pogotovo ako ne mogu zbog izgubljene noge ili ruke da ostanu u vojsci, pa im je budućnost uglavnom neizvesna i uglavnom socijalno nepokrivena.
Ranjeni vojnici, njihove porodice, majke, supruge i sestre koje stalno pomažu svojim nesrećnim sinovima, supruzima i braći u Zgradi broj 18 gde su smešteni da se dodatno oporave, o svemu su, bez ustezanja i straha, pričali Deni Prist, novinarki poznatoj po ozbiljnosti i odgovornosti pokazanoj prilikom dugogodišnjeg praćenja Pentagona (uzgred, ona je otkrila delovanje CIA u zatvorima po evropskim zemljama, što je i Danas prenosio). Zajedno s Anom Hul radila je na ovome puna četiri meseca. Odlazile su u bolnicu i u Zgradu 18 ne krijući ko su i zašto su tu, beležeći sve što su videle i čule. Na pisani zahtev upućen zvanično armijskom odeljenju za odnose s javnošću sa 30 pitanja pre objavljivanja teksta, kako se to obično radi, odgovor nisu dobile u predviđenom vremenu. Kada su tekstovi objavljeni ceo Vašington se digao na noge: ratni veterani, ministri, senatori, generali (samo je jedan pokušao da kaže da je to „jednostrano i da se nije čula druga strana“, ali je brzo ućutao), na kraju i predsednik Buš kome je o svemu „raportirao“ ministar odbrane.
Posle samo jednog dana od objavljenih tekstova otpočelo je užurbano renoviranje Zgrade 18, general odgovoran za bolnicu Volter Rid se sam povukao (sada je pod istragom), mnogi su odmah suspendovani, osnovana je komisija u koju je Robert Gejts naimenovao ličnosti ne prvenstveno iz vojske, koja jeste pod civilnom kontrolom ministarstva, a izveštaj će morati da bude završen za samo jednu sedmicu. Sve to zajedno, prema opštem uverenju ovdašnje javnosti, jeste apsolutni trijumf slobodne štampe, ozbiljnih i uglednih novina i novinara koji su – bez obzira na trenutak u kojem se mučno raspravlja o američkim ratovanjima u Iraku i Avganistanu, o pretnjama Iranu, ali i pretnjama Irana, kad se na sve strane daje podrška i na rečima slave „hrabri momci i devojke u vojsci SAD“ – bili spremni da izađu s činjenicama koje poražavaju i političare i generale, pa i vojne lekare, politiku uopšte.
Odgovorne ličnosti za odnose s javnošću u visokim vojnim krugovima su, umesto da odgovore na pisani zahtev pitanja iz Vašington posta, na brzinu su sazvali konferenciju za štampu pozivajući nekoliko najuglednijih nacionalnih dnevnika u nameri da bace jabuku razdora među novinare. Iskusni članovi novinarskog kora shvatili su neprirodnost situacije i počeli sa ispitivanjima da bi saznali da će to koliko sutra ili prekosutra biti u Vašington postu. Većina je odbila da napiše i jednu reč s narečene konferencije za štampu, a agencije kao AP i još neki dnevnici su objavljujući šta su čuli na vojnom brifingu o prilikama u bolnicama na kraju dodali da će sve to biti uskoro na stranicama Vašington posta. Bio je to još jedan trijumf profesije i solidarnosti, poštovanja zakonitosti u novinarstvu i još jedan faul zvaničnicima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari