O ČEMU BAŠ NEĆU: Kad sam videla našeg premijera Aleksandra Vučića na prošlonedeljnom sastanku sa Svetom stranih investitora znate šta mi je palo na pamet?

Da ja uvek mislim kako neko 24 časa na dan misli šta jednom političaru na visokoj funkciji priliči a šta ne, šta mu koristi a šta može da mu šteti, gde treba da stane a gde može i da sedne, a gde nikako ne, sa kim je baš super da se slika, a sa kim bolje i ne. Po drugi put na primeru Vučića vidim da ja o tim stvarima, hvala bogu, pojma nemam. Inače me ne bi do suza nasmejalo to što nam Vučić stalno preti nekim reformama koje će da nas bole dok obavezno sedi uz skute i preporučuje se šefu neke firme (ili banke) koja je koliko juče kuburila s gubicima, dugovima, nenaplativim kreditima!!! Mora da premijer time hoće nešto ozbiljno da nam kaže. Recimo, da će reforme značiti upravo to: mi ćemo platiti sve te promašaje i gubitke. Ali eto o tome baš neću. A neću ni o ratu koji počinje za razne državne pozicije, recimo za kontrolu nad Agencijom za privatizaciju, koji sam već najavila pardon „neprofesionalno podmetnula“ u svojoj kolumni „Kome ovde poštar zvoni više puta“. Neću (ovde)ni o tome, ali samo da ne bude zabune: ja znam da Agencija za privatizaciju proteklih godina nije svoj posao radila kako treba. Oni su mi sto puta odgovorili da su sve radili po zakonu. Dobro: Agencija za privatizaciju po zakonu nije svoj posao radila kako treba. Ali, da li je baš to uzrok ovom nastupajućem ratu? Ne znam.

A O ČEMU BAŠ HOĆU: Na moje veliko zadovoljstvo prošle nedelje su na sva usta ili tek ispotiha otvorene dve hit teme. Što god da se dotiče energetike mora da bude hit, hvala bogu. E pa najzad smo, ako ima ikakve vajde, prestali da presipamo iz šupljeg u prazno i distribuiramo po mediji sve što god nam sponzori serviraju i postavili smo pitanje: zašto je gasovod „Severni tok“, koji prolazi kroz bogate evropske zemlje, mogao, a gasovod „Južni tok“, koji dobrim delom prolazi kroz sirotu evropsku periferiju, ne može. Zato što njima gas treba, odgovoreno je, pa su tražili da budu izuzeti. A mi kojima gasovod „Južni tok“, i to se priznalo, treba još više, nismo tamo gde treba član, pa ne možemo da tražimo da budemo izuzeti, a oni koji mogu, nisu tražili.(Austrija je javila da hoće). Još je zanimljiviji odgovor na pitanje : zašto mi ne možemo, a velike pardon najveće evropske firme francuski EDF, italijanski ENI, nemački BASF mogu da se pajtaju sa „Južnim tokom“. Možda će one da lobiraju u korist svog partnera Gasproma? Jok, one su tamo da bi Gasprom kod svojih glavnih gazda lobirao za njih. E, pa stvarno nemam reči.

O ČEMU BAŠ HOĆU, JOŠ JEDNOM: Pošto smo (neuspešno) elaborirali ovo pitanje zašto oni smeju, ono što mi ne smemo, da pređemo na pitanje zašto mi odgovaramo i za svoje i za njihove brljotine, a oni -ništa. Kao, pretpostavljam, mnogim mojim kolegama, često me o svojim aktivnostima izveštava Centar za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR), a sad posebno njihov sektor za energetiku i monitoring međunarodnih finansijskih institucija. Ovaj me je monitoring naročito zainteresovao. Opšti pojam „međunarodne finansijske institucije“ ne znam zbog čega upućuje na zaključak da se radi o neprofitnim organizacijama koje su tu da svetu pomognu. Ali, mi imamo nekoliko primera, da tome baš i nije tako. Nije uvek slučaj ni da vam daju kredite pod povoljnijim uslovima nego što su na tržištu, a čak i ako tako izgleda, te institucije presudno utiču kako ćete tako dobijen novac koristiti, koga ćete angažovati za izvođenje radova koje finansirate tim novcem, a ako se kao u slučaju austrijske firme Alpine i kreditora Svetske banke ili EBRD – a pokaže da je izbor bio promašaj – Srbija snosi svu odgovornost, a kreditori baš ništa. Da podsetim, zvanično sam pitala, zvanično su mi odgovorili: takav ugovor.

E pa i CEKOR je prošao putem kojim sam i ja već išla i obratio se Evropskoj banci za obnovu i razvoj povodom potapanja Kolubare, odnosno kopa Tamnava-Zapadno polje, o kojem stravičnom potapanju sam takođe pisala u kolumni „Kome poštar ovde zvoni više puta“, to je ona kolumna u kojoj se ja bavim obmana. E pa CEKOR je od EBRD zatražio da otpiše kredit Elektroprivredi Srbije koji je potrošen na kupovinu mehanizacije rudarskog basena Kolubara „odnosno ukoliko je to zbog politike ili političkog stava EBRD nemoguće „ da ta sredstva transformiše u fond za održivo raseljavanje Vreoca i ostalih naselja koja su pod teškim uticajem Kolubarskih operacija, a da bi se obezbedila pravovremena priprema terena za razvoj ostalih lignitnih polja sada kada je Tamnava-Zapadno polje potopljena. I šta je CEKOR-u odgovorio EBRD. Pa, naravski – NJET. Ovim odgovorom je EBRD piše CEKOR „pokazao da nije zainteresovan da otpuštanjem kredita pokaže da je svesna dela odgovornosti za situaciju koja je nastala posle katastrofalnih poplava“ jer „CEKOR je svojevremeno imao uvid u procenu uticaja na životnu sredinu kopa Tamnava-Zapadno polje, iz koje se može videti da je rizik poplava od reke Kladnice (koja je bila izmeštena radi razvoja kopa) i njenih pritoka i izmeštanja Kolubare bio ili morao biti poznat, ali taj rizik nije izučen niti detaljno predstavljen Skupštini Srbije i bankama partnerima kada su krediti odobravani a Skupština Srbije dala za njih garanciju države“.

CEKOR nas upozorava da EPS na osnovu kupljene opreme neće moći da ostvari rezultate potrebne za otplatu kredita i uplatu dela dobiti Republici Srbiji.“Kredite će morati da vrate građani Srbije kroz porez ili uvećanu cenu struje“.

Da na kraju dodam: nema vajde, ali pišite im i vi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari