Miroslav Đukić Najveća domaća fudbalska zagonetka je rešena. Miroslav Đukić je jednoglasnom odlukom novog Upravnog odbora Partizana imenovan za 31. trenera prvog tima u istoriji crno-belih. Njegovim protivkandidatima Katanecu, Bekvalcu i Ivančeviću preostaje da sačekaju istek dvoipogodišnjeg angažmana (još uvek) selektora mlade selekcije Srbije u klubu iz Humske ili kiks neiskusnog, ali darovitog stručnjaka, od kojeg Partizanov friški predsednik dr Nenad Popović očekuje da vrati titulu na crno-belu stranu Topčiderskog brda, u bliskoj budućnosti odvede „parni valjak“ u Ligu šampiona, pomiri klub sa navijačima.

Miroslav Đukić Najveća domaća fudbalska zagonetka je rešena. Miroslav Đukić je jednoglasnom odlukom novog Upravnog odbora Partizana imenovan za 31. trenera prvog tima u istoriji crno-belih. Njegovim protivkandidatima Katanecu, Bekvalcu i Ivančeviću preostaje da sačekaju istek dvoipogodišnjeg angažmana (još uvek) selektora mlade selekcije Srbije u klubu iz Humske ili kiks neiskusnog, ali darovitog stručnjaka, od kojeg Partizanov friški predsednik dr Nenad Popović očekuje da vrati titulu na crno-belu stranu Topčiderskog brda, u bliskoj budućnosti odvede „parni valjak“ u Ligu šampiona, pomiri klub sa navijačima… Dugo su se lomila koplja oko naslednika Miodraga Ješića. Nisu baš svi u novoj Upravi bili oduševljeni idejom sportskog direktora Bjekovića o angažovanju nekada velikog igrača, ali početnika u trenerskom poslu. Tek petnaestak sati pre sednice UO, posle mnogo konsultacija, procenjeno je da su rezultatsko čudo koje je Đukić napravio sa „crvenim nadama“ u baražu za prvenstvo Evrope, čast, poštenje i dostojanstvo ovog skromnog i ćutljivog Šapčanina, entuzijazam i profesionalnost u radu, te njegova bogata igračka karijera i sjajni odnosi sa mladim igračima (deo Popovićevog objašnjenja razloga ovakvog izbora) dovoljna preporuka za preuzimanje „kormila“ ozbiljno havarisanog crno-belog broda u, možda istorijski, prelomnoj sezoni za ovaj kolektiv.
Najveći Đukićev adut je bogato iskustvo stečeno tokom četrnaestogodišnjeg staža u španskoj Primeri, jednoj od pet najboljih kontinentalnih liga. Pre četiri decenije rođen strateg crno-belih centarhalfsku karijeru započeo je u šabačkoj Mačvi, odakle je prešao u beogradski Rad, da bi se 1990. preselio na Pirinejsko poluostrvo. Najpre se dokazivao u Deportivu la Korunji, s kojim je osvojio nacionalni kup i dva španska superkupa. Zvezdane trenutke doživeo je u dresu Valensije, koja je sa ovim više psihički nego fizički jakim defanzivcem uzela jednu titulu prvaka i učestvovala u dva finala Lige šampiona, da bi u penziju otišao iz redova Tenerifa. Đukić u svojoj sportskoj biografiji ima i 48 nastupa za Jugoslaviju i dva gola za nacionalni tim, s kojim je bio akter Mondijala u Francuskoj 1998. i Evropskog šampionata u Belgiji i Holandiji, dva leta kasnije. Na klupu naše mlade reprezentacije došao je sa mesta sportskog direktora mlađih kategorija u Valensiji.
Oženjen je i otac dva sina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari