Kosovo u zamenu za non-pejper 1Mlađan Đorđević Foto: Privatna arhiva

Možda se mnogima trenutno ne čini tako, ali lični režim Aleksandra Vučića u Srbiji je ušao u poslednju, terminalnu fazu svog postojanja.

Od 2012. godine, ovaj režim se održava na nekoliko jakih stubova: međunarodnoj podršci, domaćoj podršci, kriminalu i slabostima opozicije. Neki od ovih stubova se krune, a neki dolaze u međusobni konflikt.

Prvi i najznačajniji stub je međunarodna podrška – Vašington, Berlin i Brisel čuvaće Vučića na vlasti i tapšaće ga po ramenu sve dok on ispunjava njihove geopolitičke naloge. A u poslednjih devet godina, ispunio je sve što mu je traženo.

Na Kosovu i Metohiji je predao sve. Ako ste stanovnik Leposavića ili Severne Mitrovice koji čita ovo, setite se da ste pre dolaska Vučića na vlast u vašem mestu imali upravni sistem i lokalnu administraciju Republike Srbije, civilnu zaštitu Republike Srbije, srpsko pravosuđe i tužilaštvo, srpsku telekomunikacionu mrežu i pozivni broj, snabdevanje strujom iz Srbije, slobodan prelaz u Srbiju bez carine i granice. Ništa od toga više ne postoji.

Vučić je devetogodišnju rasprodaju suvereniteta uspešno sakrio od domaće javnosti, dok je protestne glasove na Kosovu gušio strahovladom svojih kriminalaca. Oliver Ivanović je tužan primer kako prolaze oni koji su se drznuli da im se suprotstave.

Međutim, sada dolazi na red poslednji ustupak, onaj koji se više neće moći sakriti od građana.

Vašington, Berlin i Brisel zahtevaju pravno obavezujući sporazum Beograda i Prištine. Zahtevaju priznanje i stolicu za tzv. Kosovo u UN. I zahtevaju to što pre.

Vučić bi rado potpisao i ovaj sporazum (i sve ostale je potpisao bez odlaganja) ali zna da će ga to staviti u problem pred građanima Srbije i pred svojim glasačima. I tu dolazimo do druge osnove njegovog režima.

Mnogi građani podržavaju SNS, tu nema zbora. Neki su zavedeni, neki prevareni, neki ucenjeni. Ali mnogi su (sa pravom!) ljuti na prethodne vlasti i zbog toga su našli rešenje u SNS. Vučić međutim zna da se njihovo strpljenje tanji, da je prošlo već devet godina i da ne može doveka da se izvlači na priču o prethodnom režimu.

Tim glasačima se on lično kleo kako će čuvati Kosovo i Metohiju, za razliku od žutih izdajnika.

Ako potpiše pravno obavezujući sporazum, ta maska će pasti. Zato pokušava da trguje sa građanima.

Prvo je spuštao cenu Kosovu („nemamo ni metra na Kosovu“, „nema Srba u Đakovici“, „ne znamo gde nam je granica“, „nemamo ništa na Gazivodama“ – to su sve njegove reči). Posle toga, gleda da na svaki način minimizuje značaj Rezolucije 1244.

Jedan od važnih koraka u tom procesu je i miniranje odnosa sa Rusijom – kroz izmišljene špijunske afere, kroz optužbe naprednjačkih tabloida da Rusija organizuje nerede u Beogradu, kroz otkazivanje zajedničke vojne vežbe samo jedan dan pre njenog početka.

Zatim je rešio da građanima ponudi nešto zauzvrat – famozno razgraničenje, koje je dogovorio sa svojim partnerom Hašimom Tačijem.

U tom scenariju, beogradski režim bi zvanično priznao nezavisnost Kosova i dao Preševo, a zauzvrat dobio četiri opštine na severu KiM.

Osim toga što je ovakav predlog krivično delo po članovima 306. i 307. Krivičnog zakonika, istraživanja javnog mnjenja (a to je naprednjacima važnije od Ustava i zakona) su pokazala da je ogromna većina građana Srbije protiv takvog sporazuma.

Zato je Vučić rešio da podigne uloge: dajte Kosovo u zamenu za obećanje Velike Srbije. E to je već nešto. Zato se poturaju razni non-pejperi sa iscrtanim granicama, kao probni baloni, da se ispita reakcija javnosti. Zato Aleksandar Vulin, Vučićev megafon, ide okolo i priča o Srpskom svetu.

Svrha tog manevra je udaranje u nacionalistički bubanj, kako bi se u javnosti stvorio utisak da će Srbija dobiti nešto zauzvrat, ukoliko prizna tzv. Kosovo. Time se želi umiriti javnost u Srbiji, prostom formulom: dajte Kosovo, dobićete Republiku Srpsku.

Od građana Srbije se dakle traži da aminuju Vučićevo priznanje nezavisnosti u zamenu za nekakvo obećanje „Srpskog sveta“, ideje o promeni granica koju nam zapravo niko i ne nudi. Republika Srpska, Crna Gora, delovi Makedonije, sve je to prodaja magle smišljena da ućutka Srbe da bi progutali žabu zvanu priznanje.

Da gledaju mirno kako Kosovo odlazi, čekajući da im u krilo padne Vučićeva Velika Srbija iz non-pejpera.

Zapadne sile naravno neće dopustiti nikakvu Veliku Srbiju. Koliko je realno da istovremeno pritiskaju Beograd da prizna Kosovo, a da pritom otvaraju pitanje granica najmanje pet balkanskih država?

Znaju oni da bi Vučić dao Kosovo i za mnogo manje, pa sigurno neće rizikovati BiH, a posebno ne Severnu Makedoniju i Crnu Goru, članice NATO. To nam niko ne nudi, osim Vučića koji pokušava da pronađe prihvatljivu laž za predaju Kosova.

A nakon što „reše“ Kosovo, Vučićevi zapadni sponzori će krenuti dalje po listi svojih spoljnopolitičkih ciljeva: centralizacija BiH, ukidanje nadležnosti Republike Srpske, Srbija u NATO, definitivni otklon od Rusije. Od Vučića će očekivati da im i oko toga pomogne. I on će hteti. Ukoliko i dalje bude na vlasti.

Treći deo njegove jednačine vlasti, osim međunarodne i domaće podrške, jeste kriminal i veze sa organizovanim klanovima.

One su isplivale proteklih meseci. Nebojša Stefanović, Dijana Hrkalović, Andrej Vučić kao vrh piramide te kriminalne hobotnice.

Svakom građaninu Srbije su postale jasne veze glavešina SNS sa mafijom. Važna posledica toga je da niko više nema iluzija o borbi protiv korupcije i kriminala.

Na toj temi SNS više ne može da crpi podršku. Ali može i dalje da crpi novac od organizovanog kriminala.

Četvrti stub vlasti je opozicija. Ona je nesumnjivo pod pritiskom režima i u nezavidnoj situaciji, ali često sama sebi puca u noge.

Uporno odbija da shvati šta se dešava i u kakvu igru ih Vučić uvlači. Umesto da se okupi upravo oko ovih kritičnih tačaka (Kosovo, kriminal, nedemokratija) i tuče režim na njima, opozicija ulazi u dilove, pregovara o ustupcima, spori se oko dijaloga, planira da ide na još jedne nameštene izbore.

Ne vide da se Vučiću manevarski prostor smanjio i da je sada prilika da se njegova vlast okrnji, da se spreči izdaja Kosova, da počne čišćenje zemlje od kriminala, da počne oslobađanje Srbije.

Poslednja, terminalna faza u kojoj se Vučićev režim nalazi je jasna i zapadnim sponzorima, jasna je i Aljbinu Kurtiju, jasna je Nebojši Stefanoviću, jasna je i kriminalnim klanovima, jasna je i Bebi Popoviću i izraelskom marketinškom magu Asafu Eisinu, koji su napustili Vučića prethodnih meseci. Jedino nije jasna srpskoj opoziciji.

A za to vreme, prodavac magle Aleksandar Vučić, opoziciji nudi dijalog umesto slobodnih izbora, a srpskom narodu nudi non-pejper umesto Kosova.

Autor je predsednik pokreta Oslobođenje

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari