Kosovski moratorij

Dokle će nas Zapad kažnjavati zbog Miloševića, pita se studentica prava iz Novog Sada, u članku u britanskom The Independentu. Da se Srbija kažnjava zbog zločina počinjenih tokom Miloševićevog režima, tek je manji dio istine o kosovskom mitu, ugodan propagandom ispranoj srpskoj javnosti. Na Kosovu nije počelo sa Miloševićem, nego mnogo ranije. Balkanski je kasapin tek krajem 20. vijeka, nakon što su mu se kola potpuno otela kontroli, prolijevanjem krvi potvrdio nesnalažljivost Srbije da razluči između surove stvarnosti i mita o boju na Kosovu.
Kosovo je školski primjer etničkog, a ne vjerskog sukoba, mada je upravo uloga pravoslavnog sveštenstva u stvaranju kosovskog mita element koji demantira da Zapad kažnjava Srbiju (samo) zbog Miloševića, odnosno zbog zločina nad Albancima na Kosovu. Naime, dok se budući srpski vožd još vario po gradskim komitetima kompartije, Kosovo, kao centralno mjesto revitalizacije etnoreligijskog mita, brižljivo je odgajano u okrilju pravoslavnih antijugoslovenskih mistika i komunističkih disidenata poput Dobrice Ćosića. „Pragmatični“ Milošević, svjestan zvjezdanog statusa koji mu se nudio krajem osamdesetih, prigrlio je kao najrođeniju borbu za „kolevku srpstva“, iz koje su se već decenijama Srbi selili u beogradska predgrađa tražeći bolji život. Tada je Srbija izgubila Kosovo.
Danas, kada nam racionalno ostaje nedokučiv i nerazumljiv Vojislav Koštunica, treba imati u vidu činjenicu da je on, za razliku od Miloševića, rigidni sljedbenik Srpske pravoslavne crkve, spreman da nikad ne prizna gubitak srpskog (nebeskog!) Kosova, koristeći se svim sredstvima, osim vojne sile, koju nema, iako njegovi savjetnici prijete i „legitimnim ratom“.
Srbija, dakle, neće za vijeke vijekova – dok god vladaju koštunice ili alternativni nikolići – priznati nezavisnost Kosova, niti za to ima mentalne snage. Ono što se čini realnim, scenarij s početka godine izgleda ovako: uz prešutni pristanak velikih sila, Srbija će od nezavisnog Kosova izuzeti sjeverne enklave, koje će funkcionirati negdje između sjevernog Kipra i Palestine. Dakle, trusno tlo. A koliko se to dotiče nas u BIH? Uvjeravanja Milorada Dodika, upućena međunarodnim predstavnicima, da ničim neće ugroziti stabilnost Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, dolaze friško nakon ratnih pokliča mahom izgovorenih pred srbijanskom javnošću. Imajući u vidu tako neodgovorne i iracionalne javne istupe, svaka analiza može ustupiti mjesto prognozama proročica iz raznih tabloida, uz sugestiju ovdašnjim političarima da nikako ne žure s priznanjem nezavisnog Kosova.