Kupska u Remetincu

I opet će voda biti kriva za sve. U Vrbanima nadzemna, u Kupskoj ulici podzemna. Ali slučaj Kupske nije mali slučaj koji će gradska vlast Milana Bandića pokušati zataškati. Riječ je ne samo o velikoj nesreći, već o gradskoj sramoti kao logičnoj posljedici zagrebačke ishitrene izgradnje i nadasve prevelike garažizacije. I dok su mnogi upozoravali na takve mogućnosti, gradska je vlast imala uvijek opravdanja za propuste i nastavljala je po svome.
A sad je ljudima nestalo tlo pod nogama, urušile se kuće i ceste. Probudili su se Trnjani pred ponorom. Pred jamom gradske jagme za profitom. Graditi podzemnu garažu s takvim posljedicama za svaku je osudu. I ne može onda Bandić opet prozivati struku, kad su i njegovi stručnjaci zakazali. Kao da nisu znali što se radi u njihovu dvorištu.
I kad Bandić projekte opravdava uzorima iz Europe i svijeta, sad bi morao znati da je došao do zida. Barem potpornog, koji je popustio u Trnju. A njegovi bi bjelosvjetski kolege u takvim slučajevima dali ostavke i otišli. Prepustili posao drugima, kojima se ne bi urušavali zidovi. I koji ne bi dopustili nekontroliranu gradnju koja graniči s ludošću. Dovođenje u opasnost ljudskih života, odlazak građana iz vlastitih domova s vrećicom u rukama najbolje to dokazuje. I onda nije dovoljno reći da je najvažnije da nikome nije stradao ni nokat.
A stradalo je tu i mnogo više. Očito je da vrh gradske vlasti ne može više kontrolirati ni struku ni svoje »stručnjake«. Ono što je sam Bandić pokrenuo i dopustio, izmaklo je kontroli. Sada je uzaludno i njegovo pojavljivanje na mjestu havarije i umanjivanje vlastite krivice. Kako bi mogao drukčije kad nema nadzora nad zahuktalim građevinskim pogonom. Zato građani ostaju bez nogostupa, bez pitke vode, bez parkirališta, zelenih površina, samo da bi se vidjelo kako se Zagreb izgrađuje. Sve zbog love a najmanje zbog Zagrepčana. Remetinec je sada novi dom građana Kupske ulice. Neće ni Grad, ni HEP, ni Tehnika platiti njihov smještaj, već svi Zagrepčani. Ostali će i dalje kopati novac iz zagrebačkih zemljišta. Možda bi Remetinec nakon drame u Kupskoj mogao biti dom i nekom drugom.
Gradska politika nagle gradnje na štetu građana, bahatost gradske vlasti i investitora, nekontrolirani izvođači radova, nepoštivanje regula prave struke i gradskih planova vode u tom smjeru. A Zagrepčani će i dalje strahovati od svakog novog građevinskog pothvata za koje je gradska vlast dala zeleno svjetlo. Na ovaj ili onaj način, jer bez nje se ništa više ne može napraviti u Zagrebu. Zato rupetina u Kupskoj ulici ne smije biti zaboravljena. Ona mora biti opomena budućim graditeljima da će samo nakon temeljitih procjena tla i kvalitetnih, ali i skupljih priprema moći zaista nešto u Zagrebu i izgraditi.