Dušanka Stojanović Glid šesnaesta je laureatkinja nagrade „Miloš Žutić“ za najbolje glumačko ostvarenje u protekloj godini za ulogu Kućevne u predstavi „Kod kuće – Kabul“ Tonija Kušnera, u režiji Željka Đukića i u izvođenju Narodnog pozorišta u Beogradu. Dušanka je prvakinja Drame NP, a skoro da ne postoji pozorišna nagrada – od onih na domaćim do onih na regionalnim festivalima, koju nije osvojila.

Tu su Sterijina, nagrade „Zoran Radmilović“ i „Milivoje Živanović“, priznanje Nušićevih dana… Ipak, malo ko će na pomen njenog imena uspeti da se seti njenog lika. A to nije zato što je pozorište njena glumačka preokupacija. Izvan sjaja glumačkih zvezda, nastajao je ovaj biser domaćeg glumišta, koji se, kao i svaki pravi biser, najčešće formira daleko od svetlosti reflektora. Takav je bio i njen početak na najpopularnijem mediju – televiziji. Mnogima ništa neće značiti TV drama „Kroz prašume Južne Amerike“, a neki će se baš zbog Dušanke ove drame setiti. Tu su i druge televizijske role, iako sporedne, sve u najgledanijim serijama – od „Otvorenih vrata“ do „Mog rođaka sa sela“. Nije se, doduše, pojavila u nekoj od TV ekranizacija Mir Jam, ali je Alisa Stojanović odlično znala da je, za njenu pomalo iščašenu i duhovitu postavku „Ranjenog orla“ na sceni Ateljea 212, Dušanka pravi izbor. Sama glumica, na temu strpljivosti, neophodne da bi nastao onaj pomenuti biser, citirala je avganistansku izreku iz Kušnerovog teksta: „‘Strpljiv čovek ima ruže, a nestrpljiv nema pantalone.’ Trenutno osećam da imam buket ruža u rukama, a imam i pantalone koje mi sasvim pristojno stoje.“ A na temu istrajnosti rekla je: „Istrajnost je veoma važna jer je priroda posla u pozorištu takva. Mnogi glumci rade godinama, rade odlično i ostaju nezapaženi. Ovde skromnost zaista nije vrlina, pa neki osrednji umetnici, uz pomoć agresivnih medija, postaju glumačke zvezde, pa čak i sami na kraju poveruju da to jesu.“

Dušanka Stojanović Glid rođena je 26. aprila 1965. godine u Beogradu. Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Stalna je članica Narodnog pozorišta od 1990. godine i u njemu trenutno pored „Kabula“ igra u predstavama „Seksualne neuroze naših roditelja“, „Figarova ženidba i razvod“, „Vesele žene vindzorske“, u Ateljeu, pored Mir Jam, igra i u „Ulozi moje porodice u svetskoj revoluciji“ i „Bogu masakra“, dok je jedna od uloga koja joj je donela najviše priznanja ona u predstavi „Ćeif“ Beogradskog dramskog pozorišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari