Aleksej Kišjuhas Tačno je da se „alternativna medicina“ uspešno (pri)vezuje za Zeitgeist postmodernizma, pošto sa dotičnim deli relativizam, antinaučnost i opskurantizam. Međutim, gospodin Stambolović previđa da ukaže na osnovnu nit teksta o savremenim nadrilekarima, a to su ishodišta ove prakse u predmodernom dobu (i u univerzalnim karakteristikama ljudskog uma).

Aleksej Kišjuhas Tačno je da se „alternativna medicina“ uspešno (pri)vezuje za Zeitgeist postmodernizma, pošto sa dotičnim deli relativizam, antinaučnost i opskurantizam. Međutim, gospodin Stambolović previđa da ukaže na osnovnu nit teksta o savremenim nadrilekarima, a to su ishodišta ove prakse u predmodernom dobu (i u univerzalnim karakteristikama ljudskog uma). „Ishodišta vitalističke tradicije“ upravo su više ili manje prerušeni manaizam lovaca-skupljača. Takozvani vitalizam podrazumeva verovanje u postojanje natprirodne „životne sile“ ili mane ili či-ja. Svako alternativno „lečenje“ zasniva se na odobrovoljavanju ovog mističnog fluida.
U čemu je onda problem? Ne u tome što dolaze iz pred-modernosti ili postmodernosti, već u tome što ne postoje dokazi o postojanju tog fluida. Onaj ograničeni efekt koji pojedine grane „alternativne medicine“ dostižu ili je placebo efekat (što je nedovoljno za preporuku lečenja) ili se, poput akupunkture, zasnivaju upravo na naturalističkom i materijalističkom objašnjenju, a ne doktrini o „životnoj sili“ (ili „meridijanima“). Naučno objašnjenje bolesti zapravo je „alternativno“ višemilenijumskom stavu o istoj. Tek u 19. veku racionalna medicina suštinski se odvaja od lečenja zasnovanih na manaizmu, magiji i/ili metodu pokušaja i pogrešaka. Ovo relativno recentno naučno usmerenje opravdano je zbog neverovatno visokog kvaliteta u postignutim rezultatima lečenja. Tek od Luja Pastera i Roberta Koha (i metodologije Kloda Bernara), to jest njihovog otkrića mikroorganizama, čovečanstvo dokazuje fizički, materijalni uzrok bolesti. Alternativna medicina sa svojim mističnim, idealističkim i holističkim objašnjenjima i praksama uporno ignoriše biološke mehanizme i uporno odbija fizički uzrok bolesti – što je sve recidiv prošlosti duge nekoliko hiljada godina. Ona predstavlja istinsku reakciju, pošto se sve njene osnovne doktrine i prakse zasnivaju upravo u ovom periodu: krajem 19. i početkom 20. veka (i nisu onoliko drevne kako se to voli reklamirati).
Postmodernističke filozofske debate o redukcionizmima i mehanicizmima kartezijanskog pogleda na svet su u redu kada su u domenu filozofije i književne teorije. U lečenju nisu. Jer, na sreću svih nas, pri lečenju ljudi se zahtevaju dokazi. Medicina je praksa zasnovana na dokazima, alternativna medicina nije. Kada bi ljudi bili upućeniji u ovu činjenicu (koju alternativci na različite načine nastoje prikriti), bili bi skeptičniji prema tim praksama. Istinska alternativa medicini odvija se svakodnevno: u laboratorijama po naučnim ustanovama i farmaceutskim kompanijama. Jedni lekovi i prakse lečenja se kontinuirano zamenjuju drugima koji su dokazano (!) uspešniji. Ovaj postupak dokazivanja su tzv. „dvostruko slepi“ testovi i eksperimenti da bi se dodatno isključili svi ostali efekti. Ukoliko se do dokaza dođe, alternativa postaje „mejnstrim“ i ovo je recept fantastične uspešnosti nauke.
Iz ovih razloga su i dobro zvučeći diskursi o pluralizmu tek zamke. Nauka i prakse koje iz nje proizlaze srećom niti su demokratske niti tolerantne aktivnosti. Nema svako objašnjenje jednaku težinu. Stav „Zemlja se okreće oko Sunca“ i „Sunce se okreće oko Zemlje“ ne smeju se u ime pluralizma mišljenja podjednako zastupati u astronomskim praksama. Ma kako staljinistički ili „terapeutsko monopolistički“ zvučalo, isto je i sa praksama lečenja. Stav „bolest dolazi zbog fizičkog uzroka (mikroorganizama)“ i „bolest dolazi zbog prekida u toku životne energije“ nemaju jednaku težinu zbog prisustva, to jest odsustva dokaza. Na talasu političkih preferencija pluralizma nastupa „alternativa“, ali ovo je politika. I, jedan racionalni impuls ljudskih bića da u sopstvenom lečenju nastoje primeniti što više praksi (jer smatraju da time sebi uvećavaju šanse za ozdravljenje) opasno se zloupotrebljava od strane „alternative“ uvlačenjem ljudi u prakse koje nisu dokazane i samim tim predstavljaju opasnu smetnju redovnom lečenju. Na tu škodljivost i nuspojave „alternativnih“ praksi upozoravaju gotovo svi radovi po medicinskim žurnalima. Po potrebi, dotične ću vrlo rado citirati.
Sentence o objektivizmu koji „svodi čoveka na predmet manipulacije“, redukcionizmu koji „svodi čoveka na puke patološke primene“ i mehaničkom determinizmu koji dovodi do „oboženja tehnologije“ zvuče seksi na seminarima iz filozofije i kritičke sociologije. Međutim, one su duboko uvredljive za milijarde ljudi koje je od 19. veka upravo orijentacija čovečanstva ka objektivizmu, naučnom redukcionizmu i naučnom determinizmu u praksama lečenja spasla smrti i bola. Možda nam ne zvuči najlepše da je čovek „puki mehanizam“ ili fantastična hrpa kostiju, mišića i kože – jer svako o sebi voli da čuje da prožet nečim „više“ od spleta objašnjivih fizičkih interakcija – ali medicina svesna „fizičkosti“ ljudskog tela i bolesti uspešnija je i istinitija od svih konkurentskih orijentacija. Jer je zasnovana na naučnom metodu, na stavu da stvari imaju svoje fizičke (a ne natprirodne) uzroke i zato što zahteva dokaze za svaku „alternativnu“ tvrdnju. Stav da je svet objektivan, da su stvari između sebe u determinističkim vezama i da se na njih mogu redukovati obdarile su čovečanstvo vakcinom, anestezijom, antibiotikom, penicilinom, transfuzijom krvi, transplantacijom organa, i sl. Metafizičkom i manaističkom idejom da u svima nama pluta neka „životna sila“ i da se zbog nje oboljeva milenijumima nije se došlo nigde. „Modernistički“ naučni metod je jače oružje od metoda pokušaja i pogrešaka, oslanjanja o individualna svedočenja i dopadljivih doktrina „alternative“. A naučni metod je differentia specifica između medicine i „alternativne medicine“. Udobno je uploviti u filozofiju i politiku na ovu temu, ali time se osnovni problem gubi iz vida.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari