Dok su se mediji protekle nedelje borili protiv Velimira Ilića, pokušavajući da dobiju Ugovor o koncesiji za autoput Horgoš – Požega, narod se borio protiv Radovana Jelašića, za šaku keša. Posle odluke centralne monetarne ustanove da pooštri uslove za nenamenske gotovinske kredite, tj.

Dok su se mediji protekle nedelje borili protiv Velimira Ilića, pokušavajući da dobiju Ugovor o koncesiji za autoput Horgoš – Požega, narod se borio protiv Radovana Jelašića, za šaku keša. Posle odluke centralne monetarne ustanove da pooštri uslove za nenamenske gotovinske kredite, tj. da njihov rok otplate ograniči na najviše dve godine, pred poslovnim bankama je zavladalo pravo opsadno stanje. Broj zahteva za ovu vrstu kredita je utrostručen.
Od početka je ova odluka Narodne banke izazivala nedoumice. Najpre, načelno, što se meša u poslovnu politiku, kako banaka, s jedne strane, tako i građana, sa druge (kao da su oni maloletni pa ne mogu da vode računa o sopstvenim interesima). Drugo, na ovaj način NBS je „gađala“ relativno malu sumu. Ukupno je, naime, u prvoj polovini ove godine dato nešto ispod 100 milijardi dinara ovih kredita što je ispod jedne petine zajmova datih građanima (250 milijardi) i oko jedne sedmine ukupnih zajmova (620 milijardi). Treće, po podacima Kreditnog biroa reč je o najmanje rizičnim plasmanima: samo 1,2 odsto građana, naime, kasnio je s otplatom kredita, a što je još zanimljivije, urednost otplate je ove godine poboljšana u odnosu na prošlu. Ovo poslednje je važno. To, naime, pokazuje da banke vode računa o tome kome daju kredite. I ko je uzeo i ko nije uzeo kredit zna da banke insistiraju na dve stvari: visini plate i sigurnosti zaposlenja. U vezi sa ovim drugim, i to svi znaju, zaposleni u državnoj službi (u najširem smislu te reči), kredite dobijaju mnogo lakše nego oni zaposleni kod privatnika.
Sa druge strane, podaci govore da su u poslednjih godinu-dve dana plate u javnom sektoru – državna uprava, javna preduzeća, zdravstvo, školstvo, komunalne službe – rasle brže nego u privatnom sektoru. Izdaci za plate u budžetu Srbije za poslednje dve godine bukvalno su duplirani (2005, – 84 milijarde, ove godine planirano 150 milijardi). Elem, iako ne postoje podaci o „strukturi“ zajmoprimalaca, blizu je pameti da je ovu navalu na kredite, koja je s pravom uplašila guvernera, izazvala upravo država povećavajući plate, takoreći i šakom i kapom, svojim nameštenicima. Em imaju sasvim pristojne plate, em im je i radno mesto sigurnije nego kod bilo kog privatnika. Tako se država pojavljuje kao glavni faktor makroekonomske nestabilnosti zemlje. I to nije sve: u septembru se očekuje novo povećanje plata za 250.000 državnih činovnika, a ministar za socijalna pitanja, Rasim Ljajić, već je najavio povećanje prinadležnosti za milion i po penzionera od 1. januara sledeće godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari