Ljiljana Cetinić Povodom neistina i poluistina koje je izneo pomoćnik ministra kulture G. Lukić, prenetih u Danasu 26. aprila, obaveštavam javnost:
1. Da Galerija Muzeja nije improvizovana i postoji više decenija kao stalni izložbeni prostor. U poslednjih pet godina u toj galeriji održano je 36 izložbi od kojih su neke bile kapitalne, a otvarali su ih predsednik Srbije, predsednik Vlade, inostrani ambasadori, poznati srpski kulturni delatnici.

Ljiljana Cetinić Povodom neistina i poluistina koje je izneo pomoćnik ministra kulture G. Lukić, prenetih u Danasu 26. aprila, obaveštavam javnost:
1. Da Galerija Muzeja nije improvizovana i postoji više decenija kao stalni izložbeni prostor. U poslednjih pet godina u toj galeriji održano je 36 izložbi od kojih su neke bile kapitalne, a otvarali su ih predsednik Srbije, predsednik Vlade, inostrani ambasadori, poznati srpski kulturni delatnici. Izložbe u toj galeriji obišlo je više stotina hiljada posetilaca, čiji se, gotovo isključivo, pozitivni utisci mogu pročitati u knjigama utisaka svake pojedinačne izložbe. Tačno je da osnovne uslove za izlagačku delatnost nažalost većina muzeja u Srbiji nema i da su oni daleko od modernih svetskih standarda. Razlog za to je potpuna nebriga Ministarstva kulture koje sredstva razbacuje na izložbe voštanih figura, otvaranje filijala muzeja iz unutrašnjiosti, građevinske radove itd.
2. Pomoćnik ministra, inžinjer arhitekture G. Lukić, kao neko zadužen za zaštitu kulturne baštine trebalo bi da zna da je bila jedna i to oružana pljačka (ljudi s fantomkama i repetiranim oružjem stavili su našem čoveku lisice na ruke), pa bi bilo dobro da preispita aktivnost svog ninistarstva, jer muzeji nemaju sredstava ni za mesečno plaćanje struje, a kamoli uvođenje elektronske i pojačane zaštite. Preporuka Ministarstva kulture bila je: „Ne održavajte izložbe“. Ja dodajem: Ukinimo kulturu i setimo se Kambodže.
3. Stav Lukića da izlagačka delatnost nije usklađena s osnovnom delatnošću Muzeja govori o konzervativizmu i nepoznavanju moderne muzeologije funkcionera u Ministarstvu. Danas u svetu muzeji više nisu pasivne institucije koje samo izlažu eksponate iz prošlosti, nego i fokusne tačke kulturnih događanja, pokretači kulturnih poduhvata i razmene, centralni subjekti kulturnih aktivnosti. Šta bi Lukić i Kojadinović uradili u Engleskoj na događaj u slavnom Britanskom muzeju (British Museum) u kojem je poznati moderni umetnik Britanije napravio modernu instalaciju među egipatskim sfingama. Smenili bi direktora jer „izlagačka delatnost nije u skladu sa osnovnom delatnošću“.
4. Lukić je „dva puta od saveznih vlasti tražio“ da uđe u prostor Muzeja koji je bio uzurpirao Milošević i „oba puta je bio odbijen“. Pomoćnik brzo odustaje. Kad ga već nisu pustili u prostor koji je držala služba zajedničkih poslova bivše države, zašto nije tražio da uđe nakon što je SCG prestala da postoji, a taj prostor došao pod ingerenciju Republike Srbije.
5. Kao neko ko pretenduje da zna šta je konzervacija, pomoćnik Lukić je prvo trebalo da obiđe konzervatorsku službu Muzeja i da se na licu mesta uveri u realne uslove rada koje on glorifikuje. Nažalost, zbog naredbe Vlade Srbije o obaveznom smanjenju broja zaposlenih sada u MIJ radi samo jedan konzervator. Zbog permanentnog otimanja prostora, MIJ drži veliki broj eksponata na različitim lokacijama, što je ministar Kojadinović i sam video i bar tada se, da li iskreno, skandalizovao, ali ništa nije preduzeo. U jednom od tih depoa pojavile su se zmije. Mi smo to prijavili Ministarstvu kulture, koje je to primilo na šaljiv način. Iako su ljudi iz Muzeja istorije Jugoslavije osposobljeni da rade i prihvataju različite poslove (malo nas ima), još se nisu izveštili da hvataju zmije. Nažalost, ovo je samo ilustracija posledica smanjenja budžeta Muzeja.
6. Radujem se što Ministarstvo, pomoćnik Lukić i načelnica Hadži Đokić pokazuju uobičajenu nezainteresovanost da tačno pročitaju odnosno pravilno shvate tekst. Poslat im je dopis da jednog kustosa, pomoćnog radnika za arhiv i restauratora nisam otpustila ja, nego prethodni direktor još 1997.
7. Što se tiče Upravnog i Nadzornog odbora, Ministarstvo ili nije htelo da shvati pravno tumačenje ili je po običaju postupilo impulsivno, netačno predstavivši Vladi Srbije da je MIJ javna ustanova. Na našu žalost, uprkos našim trogodišnjim nastojanjima to nije tačno, čemu je umnogome doprinela pasivnost Ministarstva. Zakon sprečava državnim organizacijama da imaju upravne odbore. Mene Lukić kritikuje zato što ne radim protivzakonito.
8. Posebno je apsurdna tvrdnja da Muzej na vreme ne obaveštava Ministarstvo o izložbama. Mi ih obaveštavamo o izložbama u čijem finansiranju učestvuje Ministarstvo. Gostujuće izložbe često finansiraju inostrani izlagači i domaći donatori. Obaveštavati unapred Ministarstvo ne smatram neophodnim jer njegova uloga nije da preuzima, ocenjuje, odobrava i cenzuriše aktivnosti institucija kulture, nego da stvara uslove da one što uspešnije rade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari