Neka nama krize

Kriza je najfrekventnija riječ aktualnog bosanskohercegovačkog političkog vokabulara.
Njome se imenuju i zaodjevaju različite namjere i radnje vrlo disparatnih društvenih aktera. O kakvoj je krizi riječ trenutno u Bosni? Da li je u pitanju kriza društva kao kriza međuljudskog i međunacionalnog povjerenja? Srećom nije.
Nikome se ne ratuje, a ovdje se ratuje kad to drugi aranžiraju. Radi li se možda o ekonomskoj krizi s obzirom da je hljeb kojeg svi jedemo poskupio sto posto? Ne! Koga je još briga za poskupljenje hljeba, ovdje se ionako živi po principu: snađi se kako znaš i umiješ, a od države ne očekuj previše. Ili je, možda, u pitanju politička kriza, kriza političkog sistema, budući da je predsjednik državne vlade dao ostavku? Začudno, ni to nije budući da smo od rata naovamo u stanju stalne krize političkog sistema.
Suština današnje krize je u tome, na sreću ili nažalost, što je politički sistem zemlje tako komponiran da ga kriza državnog nivoa vlasti ne dotiče. Špirićeva ostavka nije izazvala pometnju na berzi, nije oneraspoložila proizvođače hrane, nije podigla cijene nekretnina, nije se odrazila na crno tržište. Ona je bez ekonomskih posljedica. Tako će i ostati, prihvatila se ta ostavka ili ne, budući da je učinak rada ovog saziva Vijeća ministara ništavan, osim ako mu to nije i jedini cilj kako to tvrde sarajevski cinici…