Novinarski bushizam

Premijer Sanader ulizuje se hrvatskom novinarskom cehu, pripustivši ga mimo zakona da prosvjeduje na Markovu trgu, što je čast koju je HDZ-ova vlada ukazala jedino gigantu 21. stoljeća, Georgeu Bushu.
No, Sanader ne smjenjuje svog ministra Berislava Rončevića i ne pokazuje nikakvu namjeru da to učini, te „sedmom silom“ manipulira kako mu odgovara. Novinari se u slučaja pokušaja ubojstva Dušana Miljuša nisu pokazali baš previše bistrom populacijom kada su otrčali isplakati se na Sanaderovom ramenu koji je pred njima zaštitnički korio Rončevića da su mu se uši crvenjele. No, prvom pendreku ove države, koji se proslavio svojom izjavom „Tko je Dušan Miljuš“, do danas se niti se šta dogodilo, niti neće, jer na čelo MUP-a nije došao javnim natječajem već Sanaderovom voljom nakon što se u MORH-u proslavio sumnjivom kupnjom kamiona.
Ako nitko drugi, onda bi barem novinari morali znati da nisu imali što tražiti kod Sanadera koji ih je velikodušno primio samo zato što štiti samog sebe od zapovjedne odgovornosti za takvo kriminalno kadriranje i dovođenje nesposobnjakovića u ministarske fotelje, što izravno ide naruku organiziranom kriminalu. Osim uobičajenih osuđujemo i protestiramo novinari su u svom obraćanju javnosti pred zgradom Vlade morali istaknuti i barem jedno zahtijevamo: neopozivu ostavku ministra Rončevića.
Nije Sanader jučer novinarima prepustio Markov trg zato što ih pretjerano voli, već jer zna da bi bilo kakva primjena sile cijeli slučaj internacionalizirala i pokvarila mu nogometnu nedjelju u Beču. Stoga je policija majstorski reagirala tek kada je trebalo odvojiti radnike Mungosa koji su se jedini zdušno priključili prosvjedu ukazujući i na njima nanesenu nepravdu, jer bez plaće rade posao na kojem riskiraju život. Koliko god „plavcima“ ne polazi za rukom hvatanje ubojica i razbijanje organiziranog kriminala, toliko su vješti u sprečavanju i razbijanju proturežimskih demonstracija, za što je vjerojatno zaslužan i Rončević.
Nakon Markova trga, na kojem su više pokazali frustraciju spoznajom da su i dalje nezaštićene mete nego li promijenili nešto u funkcioniranju trulog sistema vlasti, novinari mogu slobodno otići u prvu kladionicu i staviti fiks jedinicu na Rončevićevo preživljavanje u ministarskoj fotelji. On osobno mogao bi tipovati koji će hrvatski novinar za njegova mandata biti prvi ubijen. Naravno, ako ijednome zna ime i prezime.