Pre samo desetak godina niko ne bi stavio ni paru na opkladu da će ovih dana najbolji šoping biti u Šangaju, a ne u Londonu; da će se najbolje provoditi u noćnim klubovima Moskve, a ne Pariza; da će najbolji hoteli biti u Dubaiju, a ne u Njujorku; da će Turska preuzeti primat u turizmu od Grčke ili Španije; ali i da će Španija postati jedna od svetskih modnih sila; da će ljudi iz Srbije prelaziti Dunav kako bi se pečalbarilo u Rumuniji, ili da Bugarska ide u EU „preko nas živih“; da Južna Afrika, zahvaljujući svom nosećem brendu, Nelsonu Mandeli, dobija organizaciju Svetskog fudbalskog prvenstva, da Kinez igra košarku u NBA, a Japanac fudbal u Engleskoj; da je Južna Koreja jedan od lidera u proizvodnji automobila, da je Danska poznata po dobrim menadžerima, Finska po mobilnim telefonima, a Irska po „low-cost“ avio-kompanijama.

Pre samo desetak godina niko ne bi stavio ni paru na opkladu da će ovih dana najbolji šoping biti u Šangaju, a ne u Londonu; da će se najbolje provoditi u noćnim klubovima Moskve, a ne Pariza; da će najbolji hoteli biti u Dubaiju, a ne u Njujorku; da će Turska preuzeti primat u turizmu od Grčke ili Španije; ali i da će Španija postati jedna od svetskih modnih sila; da će ljudi iz Srbije prelaziti Dunav kako bi se pečalbarilo u Rumuniji, ili da Bugarska ide u EU „preko nas živih“; da Južna Afrika, zahvaljujući svom nosećem brendu, Nelsonu Mandeli, dobija organizaciju Svetskog fudbalskog prvenstva, da Kinez igra košarku u NBA, a Japanac fudbal u Engleskoj; da je Južna Koreja jedan od lidera u proizvodnji automobila, da je Danska poznata po dobrim menadžerima, Finska po mobilnim telefonima, a Irska po „low-cost“ avio-kompanijama…
Kao i obično, ništa od pomenutog nije slučajno ili neplanirano i ništa se nije dogodilo preko noći. Uložen je ogroman napor, vreme i novac za istraživanje, zaključivanje, planiranje, standardizovanje i marketiranje. I ranije su racionalni ljudi kreirali situacije, stvarajući o sebi sliku koja im omogućava bolju poziciju i rezultate na tržištu, ponekad vođeni političkim, ali najčešće ekonomskim razlozima. Razvoj elektronskih medija, konsolidacije novih tržišta i Evropske unije, otvaranje Rusije i Kine, kao i veliki investicioni fondovi, pojačali su konkurenciju i motivisali investitore da traže nove izazove, a tržišta da nude nove i sve originalnije opcije.
Dok se u svetu rasplamsava konkurencija za što bolje korporativno brendiranje, mi se najviše bavimo brendovima pravljenim od šljiva i kajmaka. Plaćamo (?!) da bismo se preko CNN-a predstavili svetu kao konkurenti Vatikana za ciljnu grupu klerikalnog turizma, sa sve rumunskom crkvom i kazahstanskom muzikom.
Ova mala zavrzlama ima dobru i lošu stranu. Loša je što još nemamo jasnu sliku šta ćemo i kako ćemo, a dobra je što je na tome konačno počelo da se radi. „Personal branding“ je ozbiljan posao od koga može da zavisi krarijera pojedinca, „corporate branding“ je ključan u uspehu kompanije, a „national branding“ je danas odlučujući faktor u pozicioniranju jedne države, važan za međunarodni ugled i ekonomski prosperitet.
Brendiranje Srbije je veoma ozbiljan projekat i veoma težak zadatak. Zahteva globalni politički i ekonomski konsenzus o gotovo svim ključnim pitanjima opšteg razvoja i postavljanje jedinstvenog i opšteprihvaćenog cilja. Budžet ne treba pominjati, jer je iskustvo pokazalo da para po pravilu ima onoliko koliko su projekti uspešni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari