Januarski izbori pokazali su, između ostalog, da na srbijanskoj političkoj pozornici ima sve manje mesta za male igrače. Tri stranke koje su prešle cenzus za koji procenat, odnosno koju desetinu hiljada glasova – G 17 Plus, Socijalistička partija Srbije i koalicija okupljena oko Liberalno-demokratske partije – verovatno su shvatile da bi već pri sledećem izbornom odmeravanju mogle da dožive sudbinu Srpskog pokreta obnove ili Pokreta snaga Srbije.

Januarski izbori pokazali su, između ostalog, da na srbijanskoj političkoj pozornici ima sve manje mesta za male igrače. Tri stranke koje su prešle cenzus za koji procenat, odnosno koju desetinu hiljada glasova – G 17 Plus, Socijalistička partija Srbije i koalicija okupljena oko Liberalno-demokratske partije – verovatno su shvatile da bi već pri sledećem izbornom odmeravanju mogle da dožive sudbinu Srpskog pokreta obnove ili Pokreta snaga Srbije. Da su na izbore išli pojedinačno, možda ni LDP ni Građanski savez Srbije ne bi prekoračili skupštinski prag. Pošto je sve izvesnije da bi sledeći izbori mogli uslediti kroz nekoliko meseci, dve partije nisu čekale šta će uraditi veliki, odnosno hoće li se Boris Tadić i Vojislav Koštunica nagoditi oko formiranja vlade. Netipično za ovdašnje političke navike, lideri dve stranke pošli su ne od toga što ih razlikuje, već od onoga što im je zajedničko.
Građanski savez okupljao je mahom nekadašnje reformiste Ante Markovića. Tokom devedesetih stranka se dosledno suprotstavljala politici i režimu Slobodana Miloševića, da bi nakon 5. oktobra 2000. preko svojih kadrova u novoj vlasti dala značajan doprinos izgradnji političkih institucija i stvaranju novog imidža Srbije u svetu. Liberalno-demokratska partija nastala je izdvajanjem Čedomira Jovanovića i grupe njegovih pristalica iz Demokratske stranke. U međuvremenu privukla je i deo onih koji ranije nisu bili partijski angažovani. Iako se zvanično govori o ujedinjenju, ima onih koji smatraju da se GSS utopio u LDP i da nova/stara partija nije prihvatljiva za deo umerenijih članova starije stranke. Po mišljenju takvih, Jovanović je suviše radikalan i k tome vlastoljubiv, odnosno nespreman za unutarstranački dijalog.
Sve političke partije u Srbiji su liderske. Ni u jednoj se ne toleriše previše unutrašnje demokratije. Kome se ne sviđa, može da bira između povlačenja iz politike ili prelaska u neki drugi tabor. S te strane posmatrano, niko spolja nema mnogo prava da propisuje pravila drugima, pa ni da zamera zbog čega je veći deo ujediniteljske skupštine protekao iza zatvorenih vrata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari