Oluja iznad HAZU

Dobra je vijest što su akademici konačno počeli nešto raditi, tj. istupati u javnosti u povodu važnih društvenih pitanja i dilema. Loša je vijest što bi za Hrvatsku bilo bolje da se pera nisu ni laćali.
Nakon što su nekidan javno zatražili da nam djecu o seksu uči institucija koja o seksu pojma nema (barem ne bi trebala imati, ako njezini djelatnici doista poštuju celibat), sada naši akademici od državnoga vrha traže da se povuku dva udžbenika iz povijesti, jer da prenaglašavaju zločine nad Srbima u oslobodilačkim operacijama Bljesak i Oluja, te da nepotrebno ističu zbjeg i nestanak srpskog naroda iz Hrvatske: akademici traže da se sve to stavi u „doličan kontekst“, da ti vražji zločini nad srpskim babama budu upisani kao nešto minorno, usputno i zapravo nevažno. Recimo, ovako: „Mi došli u Knin na kavu, a ljudi već otišli…“
Potpisnik ovih redaka nekidan je slučajno slušao razgovor muškog i ženskog čovjeka iza sebe. Muški čovjek je pitao zbog čega je Gotovina u Haagu, a ženski čovjek je odgovorio: „Pa znaš koliko je civila ubijeno poslije Oluje.“ Nisam se okrenuo zbog izgovorenih riječi, nego zbog njihovih glasova, odnosno – glasića. Okrenuo sam se i vidio da i muški i ženski čovjek imaju između 130 i 140 centimetara. Pitao sam ih i rekli su mi: imaju devet godina i idu u treći razred, a taman su krenuli u crkvu na probu, jer u nedjelju imaju prvu pričest.
Možda naši akademici ne šetaju ulicama svojih gradova, pa ni ne znaju da ono što oni žele reducirati osmašima znaju već i trećaši. Gospodo akademici, to što vi želite sakriti znaju i mala djeca. Doslovno. A tako vam je i sa seksom.