Porađanje pravde u Srbiji carskim rezom pravosudne reforme još nije čestito ni okončano, srpska malokrvna (ama, naša jedina) pravda još nije ni krštena kako je red u domaćinskoj kući, a sveštenici (njih preko sedamdeset crnorizaca, predvođenih jednim episkopom) u petak, 30. oktobra 2009. godine, u Kikindi držali su joj opelo naživo.

Razlog svešteničkog pokušaja da u Kikindi sa'rane srpsku pravdu bio je pravoslavno-srpski banalan. U osnovi svega je, kako se iz medija razabire, imovinsko-pravni spor između jedne eparhije SPC i potomaka njenog davno upokojenog sveštenika. Predmet spora – stan. Spor je u konačnom ishodu pred Vrhovnim sudom Srbije okončan na štetu te eparhije SPC, a u korist naslednika pokojnog sveštenika. Odluku sa snagom izvršnog naslova valjalo je izvršiti. Izvršenje su, međutim, sprečili crnorisci.

Nije ni prvi ni poslednji put, reći će neko, da je u Srbiji izvršenje sudske pravde privremeno osujećeno nečijim „revolucionarnim dejstvom“. Po tome se ovaj slučaj ne bi nimalo odvajao od drugih. Ono što ga po pravdu u Srbiji (ali i po samu državu) čini jezivo posebnim jeste izjava u vidu pretnje Njegovog preosveštenstva episkopa SPC kako „Mi“ (SPC, prim. D. M.) u spornom slučaju „imamo posla sa mnogo slabijima od sebe“, te da je „Vrhovni sud Srbije mnogo slabiji i mlađi od Crkve“, što „svakome mora biti jasno“.

Slučaj je, dakle, po pravdu i srpsku državu jezivo poseban, jer je jedan velikodostojnik SPC jasno i glasno (nadamo se, potpuno neodmereno) obnarodovao svoj sud da je Srpska pravoslavna crkva (ili, bar, eparhija kojoj je on na čelu), pa i kao stranka u parnici, iznad svega u ovoj zemlji. I obnarodovao je da Crkva (ili, makar, eparhija kojom on stoluje) nema nameru da poštuje ni Vrhovni sud Srbije kao najviši sud u zemlji, ni Ustav države Srbije.

A Ustav veli da pred sud mora da se ide (o čemu je u svom „čuvenom klasiku“ zvanom Dušanov zakonik pisao i sam srpski car Stefan Dušan Nemanjić, čija pregnuća za razvoj Srbije, ako se autor ovih redova ne vara, podjednako baštine i srpska država i Srpska pravoslavna crkva). I Ustav kaže da se sudske odluke donose u ime naroda. I Ustav nedvosmisleno veli da su pred sudom (kao i uopšte pred Ustavom i zakonom) svi jednaki, a da su sudske odluke za sve obavezne.

Pa, ako Njegovo preosveštenstvo i klir eparhije ne poštuju Ustav i Vrhovni sud države Srbije, tada ne poštuju ni samu državu Srbiju ni njen narod, tj. svoje stado.

Odavno nema sumnje (a izjava episkopa je samo dokaz više) da se gro srpskog pravoslavnog sveštenstva, naročito u sticanju i zaštiti sopstvenog svakojakog „materijalnog“, nikako ne doziva činjenice da u XXI veku između Drine i Stare planine i između Tise i Šare više ne stanuje Otomanska imperija koju valja sistematski rušiti, pa svoje revolucionarne navike primenjuje na srpsku državu.

Razodevajući postepeno od svog nacionalnog dušebrižništva najmanje dvovekovnu istinu da priličan broj velikodostojnika SPC ne sledi put srpskog naroda, već taj narod kao privilegovanog taoca sopstvenih svakojakih nauma primoravaju da bos korača trnovitom stazom neutoljivih mnogovrsnih apetita dela pravoslavnog srpskog klira, neki velikodostojnici SPC svojim hajdučki bahatim izjavama krenuli su da izbijaju direke i ugaono kamenje iz samog temelja srpske državne zgrade.

Godinama unazad neki su episkopi SPC lupali crep sa krova naše državne kuće, fotografišući se sa mitraljezom na gotovs ili blagosiljajući desperadose pred njihov odlazak po plen. Drugi su na toj kući razbijali prozore i razvaljivali ulazna vrata, štiteći od pravde pedofile i homoseksualce i zloupotrebljavače službenog položaja (u tu svrhu) u svojim redovima, uz istovremeno grleno pozivanje na borbu sa takvima među mirjanima.

Izjavom kojom nipodaštava najvišu sudsku vlast u Srbiji, njen Osnovni zakon, a time i samu državu i narod u njoj, Njegovo preosveštenstvo episkop u temelje naše (jedine) države stavlja trotilne štapove.

Od takvog rušilačkog nasrtaja na sebe država Srbija je dužna da se zaštiti. Kako? Onako kako piše u Ustavu. Isto onako kao prema svakom drugom ko pokuša da je ruši. Za početak, mora da obezbedi izvršenje odluke svog Vrhovnog suda. A potom?

Potom, izvolite, gospodine državni tužioče, stanite na crtu vladici! Država će, verujem, stajati iza Vas, a građani će na Vaš rad, siguran sam, gledati sa potpunim razumevanjem.

Autor je publicista iz Beograda

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari