Odličnim, i pomalo nostalgičnim, koncertom u Domu omladine u prošli petak, Električni orgazam je potvrdio svoj kultni status. U zemlji tragičnog diskontinuiteta, 25. godina ovog benda je kontinuitet koji prevazilazi urbane mitologeme i rokenrol hrestomatije, jer u klimi etabliranog primitivizma i poseljačenja epskih razmera, taj kontinuitet je bukvalno od nacionalnog značaja.

Odličnim, i pomalo nostalgičnim, koncertom u Domu omladine u prošli petak, Električni orgazam je potvrdio svoj kultni status. U zemlji tragičnog diskontinuiteta, 25. godina ovog benda je kontinuitet koji prevazilazi urbane mitologeme i rokenrol hrestomatije, jer u klimi etabliranog primitivizma i poseljačenja epskih razmera, taj kontinuitet je bukvalno od nacionalnog značaja. Dobro, imao je i Orgazam svojih padova, ali nakon svega Srđan Gojković Gile i njegovi saputnici, pomalo i neočekivano mogu s punim pravom da pogledaju istinu u oči, jer su, možda i nenamerno, ostali jedni od retkih na barikadama. Nije tu presudno reč o utopizmu, „žalu za mladost“ njih i njihove publike (mada i toga ima), koliko o pasioniranom i principijelnom očuvanju jednog kreativnog i slobodnomislećeg pogleda na svet. Pomalo paradoksalno, ali prvobitno subverzivni Orgazam danas je izrastao u instituciju daleko veću od mnogih oficijelnih budžetskih institucija. Njihova generacija je i bukavlno podnela žrtve, dokazujući da su stvari bile mnogo ozbiljnije od tada aktuelnog trenda dokone omladine. „Novi talas“ je deo savremene kulturne istorije kojim Srbija može da se ponosi. To društvo s Paket aranžmana – Orgazam, Šarlo Akrobata i Idoli, početkom osamdesetih iznedrilo je unikatnu formu građanskog individualizma koja se pokazala prilično otpornom na divljaštvo i zahvalnom za zdrav razum i u morbidnim devedesetim. Oni, plus Partibrejkersi, EKV i još neki mlađi, sačuvali su obraz urbanog Beograda, i zaista je apsurdno da će neki poslanici – džabalebaroši, demagozi i primitivci – nakon nekoliko vezanih skupštinskih mandata, recimo, dobiti nacionalnu penziju, a da je neće dobiti Gile, Banana i Švaba za još malo pa tri udarničke decenije, od Hipnotisanog pileta – benda iz koga se ispilio Orgazam, pa naovamo. Za razliku od nekih iz njihove generacije, Orgazam nije zaglibio u sektaškom shvatanju rokenrola osuđenog na geto, već je pravio i odlične mejnstrim albume tipa Distorzije koji nisu kompromitovali njihove pankerske i nju vejv korene. Za razliku od pesama precenjenih Idola, trubači još nisu počeli da sviraju „Krokodile“, niti je Gile postao japi kao neki Idoli. Apdejtovane pesme sa prigodnog – jubilejskog nosača zvuka „Breskve u teškom sirupu vol. 1“, posle svega stvarno su karijatide.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari