Efikasna poreska politika koja obezbeđuje adekvatni nacionalni prihod presudno utiče na sposobnost zemlje da vodi politiku razvoja. Ali prihodi od poreza u većini zemalja u razvoju su mali, te ometaju napredak ka ostvarenju uravnoteženijeg, obuhvatnijeg i održivijeg ekonomskog razvoja, koji može da unapredi javno zdravlje i podigne životni standard.


Iako neporeski prihodi možda mogu znatno da doprinesu ukupnom BDP pojedinih zemalja, prosečan odnos poreza i BDP u državama s niskim i nižim srednjim prihodima iznosi oko 15, odnosno 19 odsto, što je znatno manje od proseka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koji prevazilazi 35 odsto. Da bi finansirale projekte za razvoj, siromašne zemlje i zemlje s nižim srednjim prihodima moraju da razviju i primene poreske strategije za povećanje nacionalnih prihoda.

To obuhvata napuštanje preovladavajuće dogme da porezi treba da se povećavaju samo kada je to baš neophodno. Tim stavom se pretpostavlja da niže poreske stope povećavaju odnos poreza i BDP tako što obezbeđuju bolju usklađenost sa zakonima o oporezivanju, te se favorizuje indirektno oporezivanje (kao što je PDV) da bi se proširila poreska baza s ciljem da se uključe oni sa skromnim prihodima.

U međuvremenu, postoji tendencija da direktno oporezivanje korporacija i pojedinaca krene silaznom putanjom, uprkos osporavanoj tvrdnji da se nižim direktnim oporezivanjem obezbeđuju investicije i rast. Kao rezultat toga, odnos poreza i BDP u većini zemalja podsaharske Afrike i Latinske Amerike stagnira ili je čak umanjen.

U mnogim državama u razvoju ukupni poreski prihod potiče iz tri glavna izvora – poreza na robu i usluge (poreza na promet i akciza), direktnih poreza (prvenstveno korporacija) i što je najvažnije, iz poreza na spoljnu trgovinu. Međutim, pošto su liberalizacijom trgovine umanjene tarife i takse, udeo poreza na trgovinu je smanjen, dok drugim izvorima nije nadoknađen pad prihoda od trgovine.

Nasuprot tome, u zemljama s visokim prihodima, porez na prihod (prvenstveno među pojedincima) čini najveći deo poreskog prihoda (oko 36 odsto), dok porezi na robu i usluge i porezi na dohodak svaki ponaosob čine malo više od jedne četvrtine. Štaviše, udeo poreza na trgovinu je uglavnom nizak.

Naravno, države u razvoju ne treba jednostavno da kopiraju poreske sisteme razvijenih zemalja. Naposletku, ne postoji univerzalni pristup, čak ni među državama u razvoju. A poreska politika mora da se razvija u skladu sa ekonomskim okolnostima koje se menjaju.

Umesto toga, lideri država u razvoju moraju da se oslanjaju na iskustvo i razvijenih zemalja i njihovih pandana da bi se uspostavila poreska politika kojom se ispunjavaju osnovni zahtevi kada je reč o operativnosti, oporavku i stabilnosti. Time može da se obuhvati proširenje poreske osnovice, smanjenje slučajeva utaje poreza, unapređenje sakupljanja poreza i razvoj novih, kooperativnih međunarodnih strategija oporezivanja.

U velikom broju zemalja zahvaljujući poreskim reformama, znatno je uvećan udeo direktnih poreza u ukupnim prihodima. Vlade takođe treba da rade na tome da se poreske obaveze ispunjavaju i smanji broj slučajeva utaje poreza, što iziskuje ograničenje diskrecionog prava poreznika. Da bi se povećao udeo poreza na lični dohodak u ukupnom prihodu, države u razvoju već unapređuju poreske administracije na inovativne načine.

Akcize su prikladan izvor prihoda u državama u razvoju, pošto se one prvenstveno odnose na proizvode kao što su alkohol, duvan, gas, vozila i rezervni delovi, što uključuje mali broj proizvođača, ogroman „prodajni volumen“, gotovo nepromenljivu potražnju i nesmetani uvid. Međutim, bez obzira na njihovu čvrstu osnovicu i male administrativne troškove, akcize trenutno čine manje od dva odsto BDP država s malim prihodima, u poređenju sa oko tri odsto u zemljama s visokim prihodima. Zemlje u razvoju takođe moraju da se kreću u pravcu ublažavanja posledica globalizacije. Tako na primer, zbog mobilnosti kapitala, povećana je mogućnost za utaju poreza, s obzirom da je sposobnost poreskih zvaničnika da nadgledaju prihode svojih građana u inostranstvu ograničena, a pojedine vlade i finansijske institucije sistematično skrivaju relevantne informacije.

Autor je pomoćnik generalnog sekretara UN za ekonomski razvoj i koordinator za istraživanje G-24.

Copyright: Project Syndicate, 2013. www.project-syndicate.org

Danas ima ekskluzivno pravo objavljivanja u Srbiji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari