Ako je tačna novinska vest da je predsednik parlamenta razgovarao sa direktorom RTS-a o ukidanju direktnih TV prenosa skupštinskih sednica – to je dobra vest! Opet sam imao priliku da za otete pare koje zovu „pretplatom za javni servis Republike Srbije“ pratim beskrajnu sednicu Skupštine Srbije.

Ako je tačna novinska vest da je predsednik parlamenta razgovarao sa direktorom RTS-a o ukidanju direktnih TV prenosa skupštinskih sednica – to je dobra vest! Opet sam imao priliku da za otete pare koje zovu „pretplatom za javni servis Republike Srbije“ pratim beskrajnu sednicu Skupštine Srbije. Nikada se svojom voljom ne bih pretplatio na takav program. Ne može se uhvatiti šta je na dnevnom redu, a kada se priča očisti od patetičnih izjava namenjenih televizijskom gledalištu – ne ostaje ništa. Poslovnik se krši i kada je reč o vremenu izlaganja i kada je reč o predmetu izlaganja. Razlog su nacionalni interesi o kojima govori govornik. Ne „govornik“, trebalo je reći poslanik? Jedan od njih reče kako je sastav Skupštine slika naroda. Da li je? Birani su po proporcionalnom sistemu, ne znamo koga biramo, bira se slika šefa partije; u Skupštini sede ljudi koji se nazivaju narodnim poslanicima, ali bi im u suštini više odgovarao naziv delegata njihovih partija. Zato je procenat izlaska birača na izbore tako promenljiv. Birači ne znaju koga biraju, ali znaju protiv čije većine glasaju. Ja bih voleo da znam koga biram, ko će to biti poslanik iz moje izborne jedinice, koju će poštovati i u koju će navraćati sve vreme trajanja svog mandata, i prihvatio bih sve rizike koji bi nastali uvođenjem većinskog sistema. Sećam se da su nam pozvani eksperti svojevremeno objasnili da je većinski izborni sistem primeren razvijenim demokratijama sa dugom tradicijom, a da je novonastalim demokratijama – demokratijama u razvoju – više primeren, da je u njima efikasniji, proporcionalni sistem, u kome partijski vrh, ili partijski šef kreira stavove svojih delegata ili poslanika, kako hoćete. Ali zašto onda ne bi bio još efikasniji prosvećeni apsolutizam? Valjda zato što postoji širok izbor potencijalnih apsolutista, ali su prosvećeni apsolutno deficitarni?
Učestali su pozivi na nacionalni interes. Ako smatra da nešto nije nacionalni interes, opozicija o zakonskim predlozima glasa po principu: kočenje uzbrdo. Nacionalni interes jeste pitanje Kosova, ali nije i pitanje budžeta. Pa nam se može desiti da sa nezakonitim privremenim finansiranjem zađemo i u drugo polugođe. A zašto da ne, kada se nezakonitim privremenim finansiranjem finansiraju i poslaničke plate. Nacionalni interes je pitanje kako je uhapšen general Tolimir, ali valjda nije nacionalni interes suočavanje sa činjenicom da je Srbija lider među zemljama u tranziciji po rastu zarada, ali je na začelju po stopi privrednog rasta (koji je u Srbiji lociran na samo tri grada – izdvojte Beograd, Novi Sad i Niš i u ostatku Srbije gotovo i nema rasta). Prosečna zarada u Srbiji danas jeste nedovoljna u odnosu na životne potrebe, ali je u odnosu na bruto domaći proizvod po glavi stanovnika za dve petine relativno veća nego u Rumuniji, za četvrtinu veća nego u Bugarskoj i Hrvatskoj (plate u Bugarskoj i u Rumuniji su i apsolutno manje nego u Srbiji, plate u Hrvatskoj su veće za blizu četiri petine, ali bruto domaći proizvod po stanovniku tamo je više nego dvostruko veći)… Ne smeta ništa dok se kod nas spoljnotrgovinski deficit i dug kojim se on pokriva bude mogao i dalje da povećava; ali – na kraju sledi inflacija i usporavanje privrednog rasta. Zarade će tako spontano doći na svoje mesto. „Nacionalni interes“ okretanja ka mitovima iz prošlosti, ako oni nisu u funkciji građenja budućnosti, mogao bi još jednom biti plaćen najvišom cenom: daljim smanjivanjem i starenjem nacionalnog korpusa, čiji će ishod na dugi rok biti i odumiranje tih mitova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari