Srbija je u novijoj istoriji već iskusila kako nisu baš svi borci za nacionalnu stvar od koristi za postizanje željenih ciljeva. Najekstremniji branitelji srpstva završili su u Hagu ili pred lokalnim sudovima. Umesto pobeda i istorijske slave, oni su srpskom narodu ostavili tešku hipoteku zločina i kriminala, o koje će se ova zemlja još dugo saplitati.

Srbija je u novijoj istoriji već iskusila kako nisu baš svi borci za nacionalnu stvar od koristi za postizanje željenih ciljeva. Najekstremniji branitelji srpstva završili su u Hagu ili pred lokalnim sudovima. Umesto pobeda i istorijske slave, oni su srpskom narodu ostavili tešku hipoteku zločina i kriminala, o koje će se ova zemlja još dugo saplitati. Aktuelna vlast se, makar deklarativno, odriče ranije politike u regionu, kada je Srbija smatrala da ima prava da menja avnojske granice, po cenu sukoba sa drugim narodima. Da u Srbiji ima onih kojima su teritorije i granice i dalje glavna politička preokupacija, poznata je stvar. Nije sasvim poznato koliko zvanični Beograd na njih računa u koncipiranju svoje „demokratsko-nacionalne“ politike. U svakom slučaju, ne odriče ih se. O tome svedoči pokroviteljstvo Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju nad poslednjim skupom žestokih desničara iz „svih srpskih zemalja“, predvođenih Srpskim saborom Dveri i Saborom srpske omladine. Skupu su prisustvovali i predstavnici Vojske i Skupštine grada, kao i predstavnici SPC. Aktuelnoj vlasti može biti po volji što „srpske nevladine organizacije iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i rasejanja“ okupljeni u Beogradu 17. marta, na četvrtu godišnjicu antisrpskih demonstracija na Kosovu, odlučno odbacuju Ahtisarijev plan. Nekome se može činiti da je to korisno jačanje nacionalnog fronta u završnici teške diplomatske bitke za Kosovo. Problem je, međutim, u tome što sa stavovima koje zastupaju učesnici pomenutog skupa u Beogradu, Srbija u očima sveta ponovo postaje crna ovca i destruktivan faktor prema kojem treba biti vrlo podozriv. A takvim političkim gardom, Srbija sasvim sigurno neće postići ništa u korist kosovskih Srba, kao što nije postigla ni u nekim drugim bitkama gde nije vodila računa o realnostima savremenog sveta. Učesnici skupa najavljuju kontranapad u ratu – teško je reći s kim drugim, nego s celim svetom. U najbudalastijoj formi ponavlja se teza o antisrpstvu međunarodne zajednice. Saboraši u svojoj povelji poistovećuju komunizam i Zapad (!?) jer je ovaj drugi samo „potvrdio sve antisrpske tekovine ovog prvog“. Zato se zahteva redefinisanje srpskog pitanja na Balkanu: u Republici Srpskoj Krajini, Crnoj Gori, Republici Srpskoj, Vojvodini, Raškoj oblasti, jugu Srbije, jer „Kosovo je svuda gde žive Srbi“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari