Sveti Jovan je ostao Krstitelj, ali je u Srbiji, u prethodnu nedelju, kao nikada do tada, postao i demokrata. Prvi krug predsedničkih izbora, održan na Jovandan, bio je po svemu sudeći najregularniji demokratski događaj od kada je Srbije, a bogami i izbora u njoj. Ako se prisetimo kako su se odvijali izbori u Srbiji u 19.

Sveti Jovan je ostao Krstitelj, ali je u Srbiji, u prethodnu nedelju, kao nikada do tada, postao i demokrata. Prvi krug predsedničkih izbora, održan na Jovandan, bio je po svemu sudeći najregularniji demokratski događaj od kada je Srbije, a bogami i izbora u njoj. Ako se prisetimo kako su se odvijali izbori u Srbiji u 19. veku kada su se ondašnji radikali, liberali i naprednjaci preganjali i naizmenice uz pomoć policije i državnog aparata forsirali sopstvenu većinu, onda je jasno da je demokratska tradicija u Srbiji krhka i slaba. Ako svemu tome dodamo da ni izbori u Kraljevini SHS, odnosno u Kraljevini Jugoslaviji, nisu bili najregularniji, da bi u realsocijalističkim FNRJ i SFRJ bili svedeni na puku farsu, onda je jasno kakva nam je demokratska predistorija. Konačno, ako se prisetimo devedesetih godina prošlog veka i prvih koraka obnovljenog višestranačja u Srbiji – svih izbornih mahinacija, krađa i štancovanja rezultata – jasno je da su to bili koraci nezgrapnog demokratskog deteta koje baulja i samo što se ne sruši u blatnjavo dvorište.
Ni nova zora petooktobarske otvorene Srbije nije donela potpuno regularnu demokratsku igru, te smo opet prisustovali izbornim galimatijasima, gde su izbori ili propadali zbog lošeg izbornog zakonodavstva i problema sa cenzusom glasača, ili su, ukoliko bi pak uspevali, nastajali pravi sapunski ratovi u kojima su se stranke otimale oko mandata, dok su državne institucije bile nemoćne. Posledica svih tih šibicarenja bio je sporan legitimitet gotovo svake vlasti koju smo imali u prethodna dva veka, s tim što je bilo i časnih izuzetaka, koji samo potvrđuju pravilo. Možda smo zato vlasti, umesto izbornim listićima, veoma često menjali prevratima, revolucijama, atentatima i demonstracijama. Budući da je demokratski legitimitet bio sporan, svako je mogao deklamovati da je on baš na njegovoj strani. Nisu postojala čvrsta, precizna i, što je najvažnije, trajna pravila demokratske igre kao u dugovečnim evropskim demokratijama, te smo čitav politički život prepuštali improvizacijama, ustavnopravnim premošćavanjima, i konačno – pukoj institucionalnoj gimnastici, te nam se čitava država klatila na trapezu.
Posmatran kroz prizmu svega prethodnog, prvi krug izbora za predsednika Republike – ukoliko zanemarimo retke incidente- protekao je u besprekornoj atmosferi. Rezultate prvog kruga nije sporio niko. Stranke su u svojim saopštenjima izbornih rezultata bile neobično objektivne, a rezultati se gotovo nisu razlikovali od jednog do drugog izbornog štaba. Takođe, na biračkim mestima nisu zabeleženi incidenti. Kad na sve dodamo da su dvojica kandidata sa najboljim rezultatom jedan drugome čestitali izborni rezultat i ponovili da će voditi afirmativnu kampanju, dok je onaj kandidat koji je na dan izbora psovao druge kandidate, doživeo izborni brodolom, onda je jasno da niko više u Srbiji ne može računati na podršku većine građana ukoliko ne prihvati demokratska pravila igre, kao i demokratski vokabular.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari