Da li potpis jednog superministra u tehničkoj vladi može imati veću pravnu snagu od zakona? Po zakonu – ne. U praksi – da. Bar kada je reč o Velimiru Iliću i Ugovoru o koncesiji za autoput Horgoš – Požega. Potpisivanje tog ugovora najavljivano je u završnici predizborne kampanje, ali su se stranci u zadnji čas predomislili.

Da li potpis jednog superministra u tehničkoj vladi može imati veću pravnu snagu od zakona? Po zakonu – ne. U praksi – da. Bar kada je reč o Velimiru Iliću i Ugovoru o koncesiji za autoput Horgoš – Požega. Potpisivanje tog ugovora najavljivano je u završnici predizborne kampanje, ali su se stranci u zadnji čas predomislili. Potpisi su stavljeni tek 30. marta. Mada je ministar tvrdio da je Ugovor izuzetno povoljan za Srbiju, građani već četiri meseca ne mogu da saznaju u čemu je ta povoljnost.
Vojvođanski zvaničnici još pre potpisivanja tvrdili su da tu nisu čista posla. Upozoravali su da se u isti lonac trpa i deonica kroz Vojvodinu, koja je davno završena i otplaćena, i ona koja tek treba da se gradi. Po njihovom mišljenju, ministar Ilić poklonio je špansko-austrijskoj firmi nešto što nije njegovo. Ispostavilo se da je poklonjeno još nešto: tajnost. Finansijski deo može da se objavi samo uz saglasnost druge strane, objašnjava potpisnik.
Javnosti nije poznato da li je, osim Ilića, još neko video tajanstveni ugovor. Da li su ga pregledali pravnici tadašnjeg ministarstva za kapitalne investicije i bar neko iz Vlade? Ili je Vlada na neviđeno ovlastila Ilića da prihvati sve zahteve? Da li članovi vlade, bivše i sadašnje, znaju čime je čašćena strana kompanija? Loše je, i kažnjivo, ako znaju i ćute. Još gore je ako se tajna krije i od njih. Pošto ministar Ilić nije pravnik, moguće je da su mu podmetnuli na potpis nešto što nije razumeo. To bi se moglo naslutiti iz njegovog naknadnog objašnjenja da bi u slučaju objavljivanja Ugovora morao platiti odštetu. U vreme potpisivanja nije pominjao ni štetu po državu ni odštetu.
Strani partner mogao je tražiti i da graditelji autoputa svakodnevno dobijaju jagnjetinu i sladoled. Mogao je tražiti da se ukine Ustav i Zakon o dostupnosti informacija. Ili da se u Srbiji ozakoni bigamija. Vlada nije mogla da prihvati takve zahteve, ako drži do Ustava i zakona. Ako je, preko Ilića, obećala nešto čime će prekršiti ovdašnje zakone – strance to ne zanima. Imaju ugovor, imaju potpis, imaju načina da zaštite prava i povlastice koje su time stekli. Kršenje zakona, ako ga je bilo, zanima ovdašnju javnost. Što su objašnjenja mutnija, zanimanje je sve veće. Nije posredi znatiželja, već želja da izvršna vlast podnosi građanima čiste račune.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari