Zahvaljujem g. Alekseju Kišjuhasu što je napisao članak o političkom relativizmu (Danas, 7. juna) i želim da se „nadovežem“ na njegovo razmišljanje.
Zamislite da u neku političku ili kakvu drugu TV emisiju bude pozvan Lik koji krene da zdušno objašnjava TV auditorijumu kako je Zemlja ravna ploča.
Zahvaljujem g. Alekseju Kišjuhasu što je napisao članak o političkom relativizmu (Danas, 7. juna) i želim da se „nadovežem“ na njegovo razmišljanje.
Zamislite da u neku političku ili kakvu drugu TV emisiju bude pozvan Lik koji krene da zdušno objašnjava TV auditorijumu kako je Zemlja ravna ploča. Zamislite da onda voditelju neki drugi gost u emisiji kaže da ne treba da dopušta Liku da elaborira glupostima, a novinar mu odgovori, u duhu našeg poimanja demokratije, da svako ima pravo da iznese svoje mišljenje!? A gledaocima za to vreme rapidno rastu magareće uši. Da li možete to da zamislite? Ja mogu jer se to vrlo često dešava na našim TV programima.
Retki su novinari koji će u takvoj situaciji pristojno oduzeti reč Liku uz objašnjenje da to nisu naučne istine i da je dokazano to i to još pre nekoliko stotina godina. Za takve situacije potrebno je da novinar bude obrazovan i obavešten da je Zemlja okrugla. Ali, o novinarima drugom prilikom.
Gospodin Kišjuhas kaže (parafraziram) da iz prava na slobodu mišljenja ne proizlazi zaključak da je svako mišljenje dobro i da je to potrebno stalno ponavljati, kako se ideja demokratije ne bi izvrnula u svoju negaciju. Želim ovo da ilustrujem jednom anegdotom. Tinejdžerka moli oca da joj dopusti da ostane na žurci do dva ujutru i molbu potkrepljuje činjenicom da drugi roditelji to dozvoljavaju svojoj deci. A otac kaže: „Kćeri moja, treba da znaš da i među roditeljima ima baraba.“
E, tu smo. Svako ima slobodu da postane roditelj, ali to ne znači da je time postao pametan, obrazovan, pošten, vredan ili da je prestao da bude alkoholičar, lopov, siledžija koji tuče ženu i decu i da zbog toga treba svi da slušamo njegovo mišljenje.
Pokušaću da sažmem svoj stav o ovoj temi. Prvo, svako ima pravo na svoje mišljenje o bilo čemu. Drugo, iz toga ne proizlazi da je svačije mišljenje dobro, ispravno i korisno jer i među „misliocima“ ima baraba. Treće, naročito je važno koliko koje mišljenje dobija medijski prostor, pre svega na TV, pogotovo na RTS, jer iznositi javno svoje mišljenje je i privilegija i odgovornost. Ako tu odgovornost ne poseduje „mislilac“ jer je baraba, onda mora da je poseduje onaj ko je barabu pustio da javno govori. Četvrto, čitaoci i gledaoci imaju pravo da budu informisani, ali isto tako niko nema pravo da im vređa inteligenciju i dostojanstvo svojim javnim baljezgarijama, naročito ne za njihove sopstvene pare.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.