Mr Dragan M. Kostić Neposredan povod za sukob resornog ministra Velimira Ilića i prvog čoveka pokrajinskog parlamenta Bojana Kostreša, a oko ugovora za koncesiju za autoput Horgoš -Požega, nije prvina. Slične, žestoke sukobe o stepenu poverljivosti informacija u ugovorima koje u ime države sklapa resorno ministarstvo, odnosno vlada, imali smo i u slučaju pokušaja privatizacije RTB Bor, pa nešto ranije pri prodaji Duvanske industrije Niš, Sartida, itd.

Mr Dragan M. Kostić Neposredan povod za sukob resornog ministra Velimira Ilića i prvog čoveka pokrajinskog parlamenta Bojana Kostreša, a oko ugovora za koncesiju za autoput Horgoš -Požega, nije prvina. Slične, žestoke sukobe o stepenu poverljivosti informacija u ugovorima koje u ime države sklapa resorno ministarstvo, odnosno vlada, imali smo i u slučaju pokušaja privatizacije RTB Bor, pa nešto ranije pri prodaji Duvanske industrije Niš, Sartida, itd… Od Petog oktobra naovamo, uvek kad se država pojavi kao jedna od strana u nekom poslu, doživimo otrežnjenje suočeni sa surovom istinom o krhkosti uspostavljenog demokratskog sistema vrednosti. U takvim slučajevima, požar nastao enormnim povećanjem sumnji u regularnost posla, odnosno u prisustvo korupcije, može se gasiti uz pomoć tri priručna protivpožarna aparata: sistemom umreženih uputstava i procedura, stručnim pristupom i transparentnošću.
Kod ustupanja koncesije za autoput Horgoš – Požega, odmah se nameće činjenica da je strani partner morao biti spreman na maksimalnu „otvorenost’’ ugovora, s obzirom na to da posao sklapa sa administracijom jedne države, što svugde u svetu povlači pojačan interes javnosti. S druge strane, postavlja se pitanje: postoji li, uopšte, realna potreba da se u takvim ugovorima nešto prikrije od javnosti? Nema sumnje da postoji. Od podataka koji definišu obaveze (program) u oblasti budućeg investiranja, koji bi konkurenciji pružili mogućnost da pripremi sopstvene investicione kontra-programe, pa do običnom oku beznačajnih podataka, koji profesionalcu mogu poslužiti kao šifra za uspešno „čitanje’’ tuđih ugovora (i namera). Takođe, treba naglasiti da „skrivanje’’ ugovora automatski, samo po sebi, ne znači lošu nameru. Imamo iskustvo sa prodajom Duvanske industrije Niš, gde se nakon mnogih sumnji po istom osnovu izrečenih od strane sindikata kompanije, kasnije ispostavilo da štetnih odredbi nema.
Nesporno je da Srbiji nedostaju mnogi antikorupcijski zakoni da bi se kompletno pokrila ova osetljiva oblast. Ali, nesporno je i to da smo izgubili godine i godine u praznim pričama, umesto da smo delovali kroz sve pore društva. Naime, korupciji je najteže da se razmahne u kompaktnim sistemima. Kod tzv. sitne korupcije (u lokalnoj administraciji, zdravstvu i sl.) kompaktnost odbrane se postiže postojanjem pisanih uputstava o svakom od poslova podložnih korupciji. To, praktično, znači da je građanin, još pre nego što je „pristupio’’ šalteru, upoznat sa jasnim kriterijumima po kojima će njegov zahtev biti tretiran, pa relativno lako može proceniti da li je oštećen usled korumpiranosti činovnika. Istovremeno, onaj građanin, ili preduzetnik, koji razmišlja o tome da korupcijom dobije nešto što mu ne pripada, suočava se sa opasnošću da takva nepravilnost bude otkrivena i nakon protoka određenog vremena (da naknadno izgubi i privilegiju i novac kojim je nekog potplatio). Za poništavanje nepravilnosti tada nisu potrebni validni sudski dokazi o samom činu korupcije (koje je jako teško pribaviti). Dovoljno je uočiti odstupanja od kriterijuma i odmah se može poništiti nepravilno rešenje, uz smenu činovnika koji je tako nešto učinio. Kod tzv. krupne korupcije (na državnom nivou) osim uputstava u formi podzakonskih akata (toliko autohtonih da ih eventualne promene zakona suštinski ne potiru) od izuzetne važnosti je ustoličiti i norme ponašanja u datim situacijama. Nažalost, za problem koji analiziramo takav obrazac nije pronađen. Bilo je nekoliko nezgrapnih pokušaja, pre svega u formi davanja ugovora na uvid. Predstavnicima sindikata RTB Bor, pri pokušaju kupovine od strane rumunskog Kuproma, pružena je mogućnost vizuelnog uvida u dokumentaciju, čime je načinjen svojevrstan paradoks, jer je to kršenje obaveze čuvanja podataka, pod uslovom da takva obaveza zaista postoji. Verovatno se računalo na to da pri brzom iščitavanju nije moguće uočiti, a pogotovo ne i zapamtiti podatke koji su poverljivi. U slučaju gospodina Kostreša i autoputa, stvar se još više komplikuje (iako je dotični, doduše, izjavio da je video samo korice plave boje). Svaki visoki činovnik državne ili parlamentarne vlasti može dobiti status osobe koja ima pravo uvida u ugovor, ako se tretira kao deo tima koji na strani države ugovara ili odobrava dotični posao. Međutim, uz to onda sleduje i obaveza čuvanja poslovne tajne od strane takvog lica. I, tako ukrug.
U ovako složenim situacijama, mišljenje stručne javnosti o konkretnom problemu, mora imati mnogo veću težinu nego što je to do sada bio slučaj. Istini za volju, stručna javnost se često drži prilično rezervisano, ograničavajući se uglavnom na generalne komentare tipa „sumnjivo je’’ ili „regularno je’’, bez pravih sugestija. A, baš one mogu biti ključni putokaz izlaska iz lavirinta. Jedno od mogućih rešenja ovde tretiranog problema leži u primeni nečeg što se, u žargonu, naziva „druga kopija’’. Ona se pravi tako što se na kopiji dokumenta izbrišu detalji koji se smatraju poverljivim (i, eventualno, zamene neutralnim), pa se, zatim, načini nova kopija „umivenog’’ dokumenta. Ta „druga kopija’’ može da se prezentira javnosti bez ikakve opasnosti po ugovornu stranu koja je partner državi.
Tako dolazimo i do transparentnosti, tog nezaobilaznog oružja u borbi protiv korupcije. Naime, tvorci „druge kopije’’ dužni su da prilože obrazloženje o opravdanosti proglašenja tajnom svakog tako tretiranog podatka. Nije potrebno neko posebno znanje da se nakon toga proceni stepen opravdanosti skrivanja tih podatka i stepen njihovog mogućeg uticaja na pojavu korupcije. Samo u slučaju valjanih obrazloženja po svim pozicijama, može se smatrati da je uslov transparentnosti ispunjen, a potreba za čuvanjem poslovne tajne zadovoljena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari