Putin u Banjoj Luci

Politički istomišljenici Milorada Dodika su u ponedjeljak na protestnom okupljanju u Banjoj Luci protiv odluka visokog predstavnika Miroslava Lajčaka otkrili svoj krajnji politički cilj: otcjepljenje dejtonske Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Kazali su, dakle, A. Ostaje da još kažu i B – da je pripoje Srbiji. Što se, očigledno, podrazumijeva. Organizator ovog „događanja naroda“ u Republici Srpskoj bio je „bosanskosrpski Milošević“, Milorad Dodik, koji je svojom retorikom neodoljivo podsjetio na Miloševićeva na Gazimestanu. Čitava uzbuna u RS, ali i u Srbiji, nastala je zbog jedne dosta blage odluke visokog predstavnika o jačanju državnih institucija vlasti BIH na račun entiteta. Problem je u tome što Dodik i drugi velikosrpski nacionalisti i separatisti u RS skaču do neba od bijesa kad se samo spomene država Bosna i Hercegovina koju oni, jednostavno, ne priznaju i ne podnose.
Sudeći prema izjavama svih mjerodavnih međunarodnih dužnosnika, iza Lajčaka i njegovih posljednjih odluka stoji cijela međunarodna zajednica, izuzev Rusije koja se drži dosta zagonetno. Ni Rusija se, doduše, nije decidirano izjasnila protiv Lajčakovih odluka, ali ih i ne odobrava. Drži se, što kaže ona narodna bosanska, kao mlada na vjenčanju.
Realno, u šta (i u koga) se to Dodik uzda kad se ponaša ovako osiono i prkosno, kao da mu je Rusija stavila na raspolaganje sve svoje nuklearne potencijale?! Upravo zbog takvog njegovog ponašanja postavlja se i pitanje da li su Evropska zajednica i SAD uistinu jedinstveni u podršci Lajčakovim odlukama, ili Dodik tu vidi neke pukotine. A Lajčakove najnovije odluke o izvjesnom jačanju državnih institucija samo su simboličan izraz spremnosti međunarodne zajednice da Bosnu i Hercegovinu konačno usmjeri ka izlasku iz duboke političke, ekonomske, socijalne i moralne krize i da spriječi njeno rasulo.
Srbija u cijeloj priči uopće nije upitna. Njen premijer Koštunica je više nego jasan: on i na RS, kao i na Kosovo, gleda kao na sastavne dijelove Srbije. Možda Dodik i svi sadašnji politički lideri RS upravo u takvom odnosu srbijanskog premijera prema BIH i vide podršku koja im daje snage da se ovako ponašaju – gore nego Karadžić prije nego što je otišao na Pale.
Ako među državama Evropske unije i SAD nema pukotina u odnosu i prema Lajčakovim najnovijim odlukama i prema BIH u cjelini, teško je povjerovati da se Dodik i njegovi politički istomišljenici mogu ratoborno ponašati samo zahvaljujući sopstvenoj snazi i podršci koju im pružaju Koštunica i njegovi politički istomišljenici u Srbiji. Prije će biti da je tu u pitanju Rusija. Njen predsjednik Putin je u posljednje vrijeme, nakon višegodišnjeg saginjanja glave pred Amerikancima, i sam krenuo u ofanzivu.
Koristi sve potencijale s kojima Rusija raspolaže – i vojne i energetske – da bi Bušu dao do znanja da ga se ne plaši, ali da bi i sebi osigurao o(p)stanak na vrhu ruske piramide vlasti. Stoga se čini da se njegovi portreti na „događanju naroda“ u nedjelju u Banjoj Luci nisu pojavili onako slučajno i(li) samo iz pravoslavnih razloga.
Ali, možda ni Dodik ni njegovi politički istomišljenici, koji po svaku cijenu nastoje podijeliti BIH i onaj dio koji se, po Dejtonu, zove Republika Srpska otcijepiti od BIH i pripojiti Srbiji, i ne razmišlja o tome šta bi za Rusiju mogla da znači eventualna podrška o otcjepljenju RS od BIH. Čečenija je samo jedna od 22 ruske autonomne republike u kojoj je stanovništvo ruske nacionalnosti u manjini. Od toga u desetak njih većinu čine stanovnici muslimanske vjere.
Da li to Dodik zna kad računa na to da bi Rusija, eventualno, mogla podržati njegove separatističke namjere?! Ili je spreman na totalnu avanturu, pa šta bude.