Radikalska svinjologija 1Foto: privatna arhiva

Malo je bilo iznenađenja u političkoj karijeri Aleksandra Vučića. Od pijanstva i slavlja zbog ubistva Zorana Đinđića, preko pretnji protivnicima, ratne retorike i svih pobeda na izborima u poslednjih nekoliko godina, sve je bilo vrlo očekivano.

Pomisliće neki kako nas je pre deceniju iznenadio odlukom da uskrati podršku svom političkom i mentoru iz predmeta radikalska svinjologija, ali to je samo za naivne i neupućene.

Znao je Vučić da je vreme za prodaju svinjoloških uverenja za nekoliko mandata tlačenja građana spremnih da se odreknu prava na glas za po koju novčanicu i malo hrane.

Sve što je bilo potrebno jeste da olovkom zaokružuju i telefonom fotografišu podršku čoveku poznatom po tome što tajnu svog uspeha u Srbiji otkriva senzacionalnim odgovorom – „zato što sam pametan“.

Iznenađenje iz vasione pametnog nam ali predvidljivog Vučića se ipak desilo, mada smo se vala načekali.

Vikenda proteklog, predsednik Srbije iznenadio je planetu iskrenom reakcijom na vest da će Srbija premestiti svoju ambasadu u Izraelu u večni Jerusalim.

Vest mu je saopštio američki predsednik Donald Tramp, a Vučić je, zbunjenim pogledom, najpre u sadržaj dokumenta, a onda i u svoje još pametnije saradnike iz delegacije Srbije u Vašingtonu, pred svim kamerama sveta jasno dao do znanja da on nije znao o čemu Tramp govori, mada je već dao paraf na isti dokument, za koji još nikako da se utvrdi ko ga je i sa kim sklopio.

Usledilo je sve ono što gledamo na Pinku kada naš dečko drami, nariče i preti, ali u silent verziji, jer ipak nije bio pred Gocom Uzelac, već ozbiljnim svetom.

Ono je bila hiperventilacija. Hipoksija. Mozak bez kiseonika. Pad i skok šećera u krvi. Vrednosti krvnog pritiska menjale su se brzinom koja ne bi ni jednom aparatu omogućila da to izmeri, a svetlucave tačkice pred očima ukazale su se u milisekundi.

Hteo je mučeni nam predsednik i za glavu da se uhvati, ali se na vreme setio da ovo nije uključenje pred Zadrugu, pa je samo zagladio svoje masno i sve ređe vlasište kose.

Nema sumnje da su u Ovalnom kabinetu, pored idiotskih facijalnih ekspresija Marka Đurića, ostale i Vučićeve opale kose, a sve zbog jedne olovke iz ruke, najverovatnije, odlazećeg američkog predsednika.

U satima koji su usledili, predsednik Srbije postao je, opravdano, predmet sprdnje na svim internetima – i to ne samo kod plebsa kog je navikao da ugnjetava, kupuje i ponižava, već i kod sebi ravnih, pa i onih čije visine ne može da dostigne ni za još hiljade sporazuma i olovaka.

Marija Zaharova, portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova, čak mu je indirektno poručila da sledeći put pred Trampa sedne prekrštenih nogu, obučen kao Šeron Stoun u „Niskim strastima“. Začuđujuće i nesvakidašnje, ali i primereno od Rusije, u ovoj prilici.

Po meri. Zaista po meri. Ništa manje, a, ustvari, mnogo gore, zaslužio je čovek koji se nije iznenadio ni kada je ubijen prvi demokratski premijer Srbije. Toliko je bio spreman za tu vest, da je na vreme naručio alkohol da se napije od sreće. Ali, to su neki lako zaboravili.

Takozvanim opozicionim predstavnicima, intelektualcima, novinarima, koji mu i sada, a i inače, ukazuju nekakvo dozirano i opravdano razumevanje zbog „težine trenutka“ i „ozbiljnosti pitanja“ koje je kao preuzeo na sebe, kako bi nas rešio muke zvane kosovsko pitanje, trebalo bi skinuti gaćice i poslati ih da sednu pred Vučića onako kako je on sedeo pred Trampom ovog vikenda.

Oni su se, naravno, prilično lako uvalili u kombinacije koje im dozvoljavaju da budu konstruktivni kritičari najgore vlasti u istoriji Srbije, ali obični građani nisu nigde uvaljeni i ovo snishodljivo i jadno grbljenje kičme pred Vučićem im nikada ne bi smelo biti zaboravljeno.

Nikakvo rešenje za Kosovo, kakvo god da bude, nije dovoljno da se opere zločinačka politička biografija Aleksandra Vučića, niti bi iko sa ovih prostora u kome je ostalo imalo pamćenja, razuma, etike i morala, mogao da mu čestita zbog bilo čega što je učinio i što čini u svojoj političkoj karijeri.

Kosovo će pre ili kasnije u UN, ambasade će u Jerusalim, a Vučić i svi koji su se uz njega okoristili tokom prethodnih 12 godina, od političara, preko intelektualaca do novinara, morali bi na sud. Ne zbog statusa Kosova. Ne zbog ambasada u Jerusalimu. Ne zbog pognute kičme i opale kose u Ovalnom kabinetu. Zbog nas.

Autor je publicist iz Novog Sada

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari