Raspad koji još traje

Krhki mir na Kosovu još uvijek čuva Rezolucija 1244 iz 1999., ali preko Atlantskog oceana se pomalja nova koja već u startu ima teški hendikep da ni na koji način ne može zadovoljiti obje strane, kao što nekidan reče Ahtisaarijev glasnogovornik Remy Dourlot: „Dogovor između Beograda i Prištine nikada neće biti postignut jer su strane potpuno suprotstavljene.“ Ili, kao što je ovoga mjeseca ustvrdio pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Daniel Fried: „Ne postoji situacija nigdje u svijetu koja je slična Kosovu.“
Ahtisaari kaže: „Neovisnost pod nadzorom.“ Kosovari kažu: „Može.“ Amerika kaže: „Može.“ Europska unija kaže: „Može.“ Glavni tajnik UN-a kaže: „Može.“ Srbija kaže: „Ne može.“ Rusija kaže: „Može, ako se Srbija složi.“ Makedonija kaže: „Idemo mi da provjerimo izbjegličke kampove iz sezone 1998/99, možda nam za koji tjedan zatrebaju.“
Još se ništa nije dogodilo, ali stvari se ubrzavaju. Ahtisaari je svoj prijedlog Vijeću sigurnosti UN-a predao u ponedjeljak, a već u utorak predsjednik Kosova Fatmir Sejdiu je ponedjeljak proglasio „povijesnim danom za Kosovo“. U iščekivanju sjednice Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj će se raspravljati o Ahtisaarijevu planu, Kosovari već imaju spreman scenarij proglašenja neovisnosti, čak i ako s East Rivera ne dobiju zeleno svjetlo: savjetnik kosovskog premijera Azem Vllasi nekidan reče da Skupština Kosova već ima spremnu Deklaraciju o neovisnosti.
Svijet se nada da Srbija nema snage za peti rat u posljednjih 15 godina. Makedonija se nada da oni kampovi neće trebati. Sve je puno nade, a rat je pred vratima. Raspad Jugoslavije je raspad koji traje.