Svaki put kad neka od velikih šest članica Europske unije preuzme šestomjesečno predsjedanje, očekivanja narastu do neslućenih razmjera. Tako je to i ovaj put s Njemačkom koja je 1. siječnja preuzela Unijinu palicu. No, Njemačkoj je višestruko teže.
Na listi onoga što se od nje očekuje nalazi se niz neriješenih i nimalo lakih problema zbog kojih se Europska unija nalazi usred jedne od najvećih kriza u povijesti. Ako i uspije s liste prioriteta skinuti glavne teme, to će značiti da će službeni Berlin u svoj notes riješenih problema moći staviti spašavanje europskog ustava, dogovor o »energetskom paketu« i nove smjernice sve važnijoj politici Unije prema bivšim sovjetskim republikama na Zakavkazju. Osim toga, EU tek očekuju nedoumice o nastavku proširenja i rješavanju problema koji postoje na relaciji Turska-Cipar.
Sasvim je jasno da čak ni precizna i savjesna Njemačka neće uspjeti riješiti sve jer se neke stvari poput ustava jednostavno trebaju »razviti«, za što je, ako ništa drugo, potrebno vrijeme. Oni zločestiji dodali bi tome i francuske izbore…
U svakom slučaju, tijekom njemačkog predsjedanja izazova neće nedostajati. S početkom »šefovanja« službenog Berlina, u Uniju su ušle dvije nove članice Bugarska i Rumunjska, koje će i dalje zbog neobavljena domaćeg rada biti pod paskom, bar kad je riječ o pravosuđu i gospodarstvu…
Najvažniji će ipak biti događaji kod kuće. Predizborna godina poslovično nigdje nije godina reformi, no bilo bi dobro kad bi se politika u takvoj godini lišila politikantstva na EU-temama. To upozorenje, sudeći prema dosad viđenome, prije se tiče oporbe. Prazne fraze o čuvanju nacionalnog interesa Hrvatskoj na putu prema članstvu u Uniji ne pomažu ni na koji način.