Gospodine doktore Dušane Đukiću, polemišući sa gospodinom Dimitrijevićem o istorijskim događanjima u Jugoslaviji demonstrirate, po drugi put, pregolemo nepoznavanje stvari o kojima samouvjereno sudite i zapanjujete lakoćom s kojom se laćate čistih izmišljotina da bi njima, uvjereni ste, kao glogovim kocem, upokojili komunističkog vampira.


Žalite se što kod Dimitrijevića niste našli „onoga“ koji je sa ustašama skovao dogovor „Da uništi sve što je srpsko i pravoslavno“ (sic!). Pod vašim navodnicama je rečenica iz tog antisrpskog sporazuma, a iza toga upućujete na izvor „original u Arhivu JNA, br. reg. 3/2, kutija 116/1638“.

Prvi put čujem za „Arhiv JNA“. Gdje da ga tražim? A kutija, u čijem je fondu ona? Doktore, hoćete da ste šeret, pa ne možete da se sjetite ko ono bijaše taj anonimac, srpski zlotvor, ne zaslužuje da se sjetite imena njegovog iako znate, niste vi džabe doktor, da je isklesan od kamena namijenjenog hramu Svetog Save i postavljen ispred Politike. Mogli ste bez straha da će vam se nešto ružno dogoditi slobodno napisati da je riječ o Moši Pijade. Ravnogorska propaganda, da bi odvraćala ljude da ne stupaju u partizanske formacije obavezno je isticala da na čelu NOP-a stoje Jevreji i drugi tuđinci. Čitajte ratne četničke izvještaje, zapovijest, depeše, pa ćete se uvjeriti da se u tim pisanim dokumentima partizani najčešće imenuju kao mošinovci (sinonim za Jevreje) ili komunisti.

Gospodine Đukiću, pogledajte Sveznanje (štampano u Kraljevini Jugoslaviji) i pročitajte tekst o Moši Pijade čijeg se imena ne mogaste sjetiti.

Nepoznato mi je da su se Nijemci na Balkanu i Afrički korpus, krajem avgusta i početkom septembra 1944. nudili Draži da ih prihvati kao zarobljenike. Iz tog doba, gospodine Đukiću, ima njemačkih dokumenata posve drukčijeg sadržaja od vaše pripovijesti.

U Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu čuva se snimak (originala u NAV-T-311-r. 286, s. 508-511) zabilješke obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima s predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom.

Evo sadržaja te pribelješke:

„Pribeleška o razgovorima sa predstavnicima pokreta Draže Mihailovića

(DM) u Topoli 11. 8.1944.

Sastanak je organizovan po želji ministra Nojbahera (Neubacher), da se prouče nove osnove, na kojima Draža Mihailović želi sastanak sa jednom odgovornom njemačkom ličnošću.

Prisutni: Ritmajster princ Vrede (Furst von Wrede)

Ritmajster fon Hervart (von Herwarth)

Sonderfirer vođa Horah (Sonderfuhrer Horah)

Vodnik Fidler „Egon“ (Fidler „Egon“) Od strane Draže Mihailovića:

Major Račić, kapetan Neško Nedić, kapetan Kalabić.

Početak: u 14.20 kraj u 15.45 časova.

Na pitanje ritmajstera princa Vredea, da li major Račić i kapetan Neško Nedić govore kao ovlašćeni Draže Mihailovića, objasnio je major Račić da su oni 10. 8. bili kod Draže Mihailovića i izričito opunomoćeni za današnje razgovore.

Princ Vrede objasnio je sa svoje strane, da je on isto tako ovdje po naređenju svog pretpostavljenog… On moli majora Račića da mu saopšti na kakvim bi novim postavkama mogao biti pripremljen jedan razgovor između Draže Mihailovića i Nojbahera.

Major Račić složio se sa izlaganjem princa Vredea. On naglašava da se do sada sarađivalo samo u pojedinim pitanjima. No s obzirom na situaciju moralo bi doći do jednog celovitog rešenja. Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti s nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, pokret Draže Mihailovića spreman je da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo; Srbi koje vi niste poznavali ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da da sve garancije koje Nemci budu zahtevali. Naše samrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti. Mi smo odlučili, ako tako mora biti da viteški propadnemo…

Neško Nedić je potom ukazao da zaključenje jednog usmenog sporazuma mora biti vezano za dva uslova:

Naime, prvo: da Draža Mihailović lično ostane ilegalan, i drugo: da se pokret Draže Mihailovića neće obući u nemačke uniforme.

Za ovu priliku toliko.

Dujo Bogdanov, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari