Iz niza članaka o nesporazumu Vladinih i Crkvenih stručnjaka glede prijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije preostaje pitanje trebaju li se crkveni i državni predstavnici tako dogovarati. Što je Crkva državi, a što država Crkvi? Odgovorni u državi moraju u određenim pitanjima znati što Crkva – odnosno sve vjerske zajednice u državi – misli, ali Crkva nije politička stranka s kojom bi se druge stranke dogovarale, nije ni skup stručnjaka da država od nje traži stručne savjete.

Iz niza članaka o nesporazumu Vladinih i Crkvenih stručnjaka glede prijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije preostaje pitanje trebaju li se crkveni i državni predstavnici tako dogovarati. Što je Crkva državi, a što država Crkvi? Odgovorni u državi moraju u određenim pitanjima znati što Crkva – odnosno sve vjerske zajednice u državi – misli, ali Crkva nije politička stranka s kojom bi se druge stranke dogovarale, nije ni skup stručnjaka da država od nje traži stručne savjete.
Crkva nije dio Sabora, ali mnogi su sabornici njezini članovi – te je po njima Crkva u Saboru. Oni bi morali znati što Crkva misli i želi, pa bi kao građani sabornici trebali to zastupati svaki u svoje, a ne u crkveno ime. Tako bi Crkva na svoj način djelovala izravno u Saboru bez dogovaranja i kompromisa. Ne bi bilo tajnih, polutajnih ili barem prikrivenih sastanaka – o kojima se, evo, već nakon nekoliko dana ne može više točno saznati ni jesu li se održali, ni tko je na njima sudjelovao, ni tko je što rekao ili čak obećao.
Trebaju li odgovornima u Vladi i u Saboru stručna Crkvena mišljenja, mogu ih tražiti od Crkvenih stručnjaka – ali samo javno. Tajne su uvijek opasne. Isus je isticao da pred ljudima koji mu prilaze nema tajni. I u Crkvi tajne su – osim one ispovjedne – redovito neugodne. S državom ne smije biti ni tajnih ni povjerljivih dogovora – jer takvi dogovori nikoga na kraju ne obvezuju i uvijek se mogu zlorabiti.
Ovdje je zapravo sve jasno. Država ne može usvojiti Crkvene zakone, jer nisu svi građani vjernici niti su svi vjernici iste vjerske zajednice. Ipak se može razlikovati razumno od nerazumnog, humano od nehumanog. Ni ozakonjena veza istospolnih, primjerice, nije brak; majka nije gospodar života već začetoga djeteta. Zakoni to ne mogu promijeniti – moraju se u tome snalaziti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari