Samovolja na račun Zagrepčana

Samovolja zagrebačkih vlasti dosegla je vrhunac s prvim danom nove godine. Njihovom odlukom, Zagrepčanima je umjesto darova, nametnut harač: skuplja voda, komunalne usluge, mjesta na tržnicama, parkiranje u gradu. I to od 12 do 50 posto. I nikom ništa. Građani će, poznato je, sve to stoički podnijeti.
Gradonačelnik i njegovi poslušni sljedbenici svrstali su tako Zagrepčane među građane drugog reda ostavljajući slobodan manevarski prostor za svoje kule u zraku i spomenike koje podižu sami sebi. I to ne samo u Zagrebu! Razbacuje se gradski novac na sve strane, a kad se nasluti da bi takva bahatost mogla poći nizbrdo, posegne se u džepove Zagrepčana.
Najnoviji namet s prvim danom 2007. godine samo je najava novih poskupljenja. Jer, gradska vlast se neće odreći sadašnje politike koja je potpuno zanemarila građane, a njihov novac razbacuje po tko zna kojim kriterijima. I dok niču betonska zdanja, a velik se novac ulaže na održavanje jedne snježne staze na Sljemenu bez snijega, podižu umjetno zasnježene sljemenske lože za VIP-goste, širi se krug Caritasovih kuhinja, povećava broj članova udruge Bokci i dalje se kopa po kontejnerima, niču novi beskućnici. Zagreb s jedne strane sjaji, ali se s druge strane guši u mraku kriminala i bijede. A Zagrepčani, barem oni koji se tako i osjećaju, nisu to zaslužili. Jer, samo jedan pogled među njih s visina gradske vlasti bio bi dovoljan da se zagrebački novac prelije u podizanje životnog standarda ljudi. Da im se povećaju socijalne naknade, da im se omogući život dostojan životu u Zagrebu.
Jer, Zagrepčani od usporedbi sa životom i cijenama u europskim metropolama nemaju koristi. I neće je nikad imati. Ali će je imati oni kojima takve propovijedi trebaju, koji na njima skupljaju političke i lažne moralne bodove koji će im omogućiti nove mandate i istu politiku u gradu koji im je dao sve. I vlast i bogatstvo. A to je netko morao platiti, zar ne Zagrepčani, koji živite na periferiji grada koji pod svaku cijenu mora sjajiti svjetlom europskih metropola. Međutim, tamo gradske vlasti odgovaraju za svaki svoj potez, za svaki novokupljeni automobil, za svaku inicijativu koja će se pretvoriti u bolji život građana. Kod nas se pak stalno kaže: da nije bilo Bandića, ne bi bilo ovoga, ne bi bilo onoga… Zaboravlja se pri tom prava istina: ničega ne bi bilo da nema Zagrepčana. Koji će, kao i nebrojeno puta dosad, na svojim leđima podnijeti sav teret ako je u pitanju njihov grad, a netko sa strane pobrati lovorike.