Što su finansijska tržišta nerazvijenija, to bi ponašanje aktera moralo da bude mnogo čvršće i detaljnije određeno zakonom, jedinstveno je mišljenje eksperata. Prodaja „Putnika“ ruskom „Metropolu“, preko kiparske firme „Aciona investment limitid“, transakcija u kojoj je glavnu ulogu odigrao Akcijski fond koji je pre isteka ponude za preuzimanje, koju je dao Dimitrije Lucenko, ponudio 70 odsto kapitala na berzi, a za te akcije je spremno čekao kupac sa kešom u džepu, igrom slučaja upravo onaj koji je od najavljenog preuzimanja „Putnika“ prethodno odustao, pokazuje da u Srbiji to pravilo ne važi.

Što su finansijska tržišta nerazvijenija, to bi ponašanje aktera moralo da bude mnogo čvršće i detaljnije određeno zakonom, jedinstveno je mišljenje eksperata. Prodaja „Putnika“ ruskom „Metropolu“, preko kiparske firme „Aciona investment limitid“, transakcija u kojoj je glavnu ulogu odigrao Akcijski fond koji je pre isteka ponude za preuzimanje, koju je dao Dimitrije Lucenko, ponudio 70 odsto kapitala na berzi, a za te akcije je spremno čekao kupac sa kešom u džepu, igrom slučaja upravo onaj koji je od najavljenog preuzimanja „Putnika“ prethodno odustao, pokazuje da u Srbiji to pravilo ne važi.
Da li je berzanskim preokretom do koga je došlo prekršen zakon, ili su samo narušena dobra pravila ponašaja? Ili možda nikavih zakonskih prekršaja nije ni bilo? Ocene su različite. Formalno pravno, moglo bi da se dogodi da su svi u pravu jer zakon takve okolnosti nije predvideo. Naš zakonski okvir vezan za funkcionisanje tržišta kapitala konačno jeste zaokružen, ali po ocenama eksperata on ni izdaleka nije onakav kakav bi u ovoj fazi tranzicije trebalo da bude. Mnoga rešenja zakonodavac je i do sada utvrđivao post festum. Neka su međusobno kontradiktorna, neka nedorečena.
Zanimljivo je da finansijski eksperti tvrde da akteri na tržištu i u takvim okolnostima nalaze načine da posluju, osim kada se u igru, kao zainteresovana strana, uključi država u svoje ime ili u ime nekog javnosti nepoznatog aktera, kao što je to bilo i u slučaju „Knjaza Miloša“ i „C Marketa“, ili sada „Putnika“. Objašnjenje državnih organa da oni čine sve po zakonu u najmanju ruku je pod znakom pitanja, tim više što se problem zakuvava i razrešava po pravilu uvek po istoj matrici. Država kao vlasnik akcija uleće u igru dok proces preuzimanja neke firme traje, čime izbacuje nepoželjnog kupca, a nezavisno regulatorno telo – Komisiju za hartije od vrednosti – potpuno dezavuiše. Priču da time nije naneta šteta državi, uz argument da je za jednu akciju uvek dobijeno više nego što bi se dobilo da je prodata kupcu koji je dao javnu ponudu, prati dilema-a koliko bi država dobila da baš tada nije izašla sa tim akcijama na tržište ili da je trgovala po drugačijem principu. Odnosno, da li je to koliko će se para sliti u budžet prodajom akcija preostalih nakon privatizacije firme jedini kriterijum koga se država treba da drži po cenu da baš sve i ne bude po zakonu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari