Aleksej Kišjuhas Antičko-grčki trg ili agora, te njen rimski ekvivalent forum – kao javni prostori na kojima se prodavalo maslinovo ulje i diskutovalo o politici – danas služe kao paradigma ili egzemplar demokratske procedure. Međutim, pravo učešća u ovoj diskusiji zapravo su imali tek malobrojni: svega oko 40.

Aleksej Kišjuhas Antičko-grčki trg ili agora, te njen rimski ekvivalent forum – kao javni prostori na kojima se prodavalo maslinovo ulje i diskutovalo o politici – danas služe kao paradigma ili egzemplar demokratske procedure. Međutim, pravo učešća u ovoj diskusiji zapravo su imali tek malobrojni: svega oko 40.000 odraslih muškaraca od ukupno 300.000 stanovnika Atine u njeno zlatno demokratsko doba. Obespravljeni ostatak od 87 odsto stanovništva činile su žene, robovi, stranci i ostali. Ali ovde nas interesuje tzv. agorafobija: strah od teške ili neprijatne situacije od koje se ne može pobeći, a koji se često pojednostavljeno tumači kao strah od otvorenog prostora ili gužve. Kažu, od ovog poremećaja pate i zvezde poput Vudija Alena i Kim Bejsindžer.
U Srbiji par milenijuma kasnije, novodesničarski agorafobični krugovi za novu babarogu kojom plaše srpstvo sve češće uzimaju specifičnu rekreaciju ovih javnih antičkih čavrljanja: internet forum. Posebno omiljeni su forumi sa internet sajtova RTV B92 i „Zamisli Srbiju“. Ova su informatička sokoćala optuživana za radikalizam, propagandu, verbalni rat, šovinističke ideje, dehumanizaciju, sve na način na koji se onomad bežalo od voza sa bioskopskog platna ili verovalo u male ljude iz radija.
Internet forum je ono što mu etimologija kazuje, javni prostor za diskusije o različitim temama: političkim, kulturnim, erotskim, sportskim. Cela stvar radi banalno: tako što neki član foruma otvori temu za razgovor i ostali članovi imaju mogućnost da je komentarišu više ili manje analitički, suvislo i/ili zabavno, kao i da sami pokreću nove teme. Analogija sa antičkim trgom potpuna je, sa par fantastičnih razlika koje sve čine totalno demokratskim: član/diskutant može postati bilo ko; forum je virtuelan, a ne realan te je lakoća pristupa i komunikacije drastično uvećana; dijalog se vodi pisanim putem, te je misao preciznije artikulisana. Fenomen je prilično popularan, jer bez puno uloženog truda odgovara na potrebu mase anonimnih ljudi da o društvenoj stvarnosti progovore koju reč, i to pismeno, a pred anonimnom publikom. U diskusijama se ne mora učestvovati, te mnogi voajerski čitaju tuđe diskusije, kao i vesti, tekstove, komentare i analize koje se tokom ovih diskusija prenesu kao ilustracija i/ili informacija.
Na pomenutim forumima koji su napadnuti zdesna prisutan je izvestan broj članova/diskutanata sa snažnim antinacionalističkim, antiklerikalnim i antitradicionalističkim idejama i vrednostima. Istovremeno, oni imaju dovoljno vremena, volje i znanja da ove ideje u diskusijama suvislo i vispreno pismeno prezentuju. Zapanjeni nad činjenicom da ovakvi pojedinci postoje i da dobijaju slobodan forumski prostor da te stavove pojasne i prenesu, desničarski komentatori i analitičari udaraju u dreku na internet forume. U istinskom strahu što se radikalno antitradicionalna ideja slobodno pojavljuje u formi teksta na internetu, pojave poput pojedinih foruma etiketiraju se kao mračne, radikalne, antisrpske, propagandne i totalitarne tvorevine. Pored političko-ideološke zlonamernosti, posredi je i golo nerazumevanje stvari. Posmatranje foruma kao propagandističkog oružja i uopšte kao homogenog entiteta je komično. Jer, internet forum kao takav ne postoji, on predstavlja virtuelni socijalni agregat. Reći da „forum“ emituje poruke ljubavi ili mržnje isto je što reći da i „trg“, „ulica“ ili „kafana“ emituju takve poruke. Ljudi, konkretni učesnici, jesu ti koji jedni prema drugima bivaju politički uvredljivi. Naravno, vremenom i sami kafanski ili virtuelni prostori zbog pojedinaca koji su tamo redovni dobiju reputaciju levih, desnih, homoseksualnih ili vanzemaljskih. Ali internet forum ovde je najdemokratičniji od svih manje virtuelnih trgova, jer svako ima pravo na registraciju i učestovanje u debati.
Istina je ta da internet, a posebno forum, predstavlja takvu prašumu informacija da imati nešto napisano „na Internetu“ ne znači previše. Prenaglašavanje značaja koje ove virtuelne debate imaju svedoči da se o internetu zapravo pojma nema. Antologijski primer ovoga bilo je vulgarno obračunavanje sportskog komentatora sa RTS koji forum B92 brka sa uređivačkom politikom ove radio-televizije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari