Gospodin Božović govori kao da se slučaj dogodio 2005. godine. Pretpostavljamo da nije imao vremena da se detaljno upozna sa slučajem pošto je nov na toj dužnosti. Ili, što je takođe moguće, da Javno tužilaštvo nema potpunu dokumentaciju (kako je 2002. Dadinom ocu rekao pomoćnik javnog tužioca, zadužen za predmet).

Gospodin Božović govori kao da se slučaj dogodio 2005. godine. Pretpostavljamo da nije imao vremena da se detaljno upozna sa slučajem pošto je nov na toj dužnosti. Ili, što je takođe moguće, da Javno tužilaštvo nema potpunu dokumentaciju (kako je 2002. Dadinom ocu rekao pomoćnik javnog tužioca, zadužen za predmet). Dada je nađena mrtva u njenom stanu 8. aprila 1994. godine. Prema zapisniku o uviđaju, policajac koji je taj posao radio (bez prisustva istražnog sudije i javnog tužioca) konstatovao je pre svih propisanih istražnih radnji da je ona „u trenutku nervnog rastrojstva izvršila samoubistvo“. I svi ostali zapisnici i izveštaji iz policije počinju sa „u slučaju samoubistva“… Stanje koje smo zatekli po ulasku u stan ukazivalo je da se odigrala drama: izvaljen luster na plafonu, čuperci Dadine kose po podu… Mi smo odmah ukazivali na to tadašnjem zameniku okružnog javnog tužioca B. Stankoviću, koji je, istini za volju, hteo da pokrene dalje istražne radnje, odnosno da da policiji naloge za to. Međutim, posle nekog vremena rekao nam je da „policija stavlja primedbu da isuviše insistiramo na slučaju“.
Kod naših daljih nastojanja na novim ključnim dokazima, kao što je postojanje dve krvne grupe na fotelji gde je Dada iskrvarila, našem pravnom zastupniku g. Tapuškoviću (uz prisustvo Dadinog oca ) rekao je: „Ja ne mogu ništa više, obratite se g. Tmušiću“. A tadašnji okružni javni tužilac Tmušić je našem pravnom zastupniku rekao: „Za nas je taj slučaj završen“. Uprkos svemu, krajem 1994. dostavili smo okružnom javnom tužilaštvu ekspertizu stručnjaka balistike i sudske medicine Z. Jovanovića i dr R. Lazarevića, veštaka. Međutim, javno tužilaštvo je u potpunosti ignoriše.
U međuvremenu, i u tako kontrolisanoj javnosti pojavile su se otvorene sumnje u zvaničnu verziju o samoubistvu, tako da je na naš zahtev istražno odeljenje Okružnog suda kao vanrednu meru 19. decembra 1997. donelo rešenje da se izvrši rekonstrukcija događaja na licu mesta, što je 5. maja 1998. i urađeno. Rekonstrukciju je uradio prof. dr Aleksandrić, kao predsednik komisije, a on je bio i obducent koji je svojevremeno uradio obdukcioni zapisnik u dve verzije. Ovoj komisiji bilo je potrebno skoro 3,5 godine da preda svoj zapisnik (3. avgusta 2001)!?
Okružni sud ovaj zapisnik sa zaključkom da se radi o samoubistvu nije uzeo zdravo za gotovo, jer su njime potvrđeni prvobitni stavovi izneseni 1994. u zvaničnoj verziji policije, već je dao nalog Zavodu za sudsku medicinu iz Novog Sada, koji je svoj sudsko-medicinski izveštaj (bez balistike) 4. novembra 2003. dostavio Okružnom sudu, odakle je prosleđen okružnom javnom tužilaštvu na dalji postupak.
Budući da do maja 2005. nisu usledile nikakve aktivnosti, naš pravni zastupnik reagovao je aktom koji spominje okružni javni tužilac u Danasu od 19. decembra. Poručujemo g. Božoviću da ima dovoljno materijala da nastavi sa radom. Mislimo da bi u prvom redu trebalo utvrditi gde su za vreme ubistva bili ključevi od Dadinog stana. Dalje, u izveštaju Zavoda za sudsku medicinu iz Novog Sada preporučuje se da se ispita podloga sa koje su uzeti uzorci krvi. Podsećamo da je fotelja na kojoj se ti tragovi nalaze konzervirana i dostupna istrazi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari